Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija

Zatvori

11. travanj. 2024.

Iskopavanje zvonika Svetog Jurja u Brseču

Budućnost je velikim dijelom determinirana našom prošlošću, nasljeđem, iskustvom, ožiljcima. Kako prošlost ne bismo zanemarili i kako bismo više saznali o generacijama koje su nas oblikovale, trud u novi članak uložio je naš stalni suradnik, arheolog Mario Zaccaria, na čemu smo mu iskreno zahvalni.

Zemljopisni i povijesni kontekst

Brseč je primorski srednjevjekovni burg podno Sisola, između Plomina i Mošćeničke Drage, zadnji komad Primorsko-goranske županije prema Istri. I to s razlogom. Između Brseča i Plomina nalazi se uvala Stupova, nekadašnja granica Mletačke republike i Austrijskih nasljednih zemalja, a danas granica između dviju županija.

Najstariji ljudski tragovi u Brseštini su brončanodobne gradine koje su nastavile egzistirati u Željeznom dobu: Gradac kod Sisola, Boligrad, Marinov breg, Ozida, Knežića vrh te Gračišće iznad Sv.Jelene. Starije Željezno (XI.pr.Kr.) doba je trenutak kada se na ovim područjima etnički profiliraju Histri od Liburna te kao takvi ulaze u povijest, spomenuti sa strane grčkih i rimskih izvora. Brseč se prvi put spominje u povijesnim pismenim izvorima tek u 1102.godini kao castrum Brisintina (ali je vjerojatno i sam bio prapovijesna gradina), u darovnici kojom grof Urlih, sin markiza Urlika i Adeleite, daruje Akvilejskoj crkvi mnoga dobra u Istri. Porijeklo toponima Brseč je nepoznato, ali slično postoji Brsečine kod Dubrovnika.

Teško je reći kada je Brseč nastanjen pošto vrtače u okolici obiluju prapovijesnom kao i novovjekom keramikom. Po poziciji možemo reći da je to tipično visinsko naselje na hridi, izgrađeno pored Brsečkog polja, lokve i mora. Jedno od malobrojnih kraških plodnih polja s ove strane Učke. Poznato nam je da su prve ljudske zajednice došle s one strane Učke te je prva gradina upravo Gradac na Sisolu, nastanjena u Brončanom i s nastavkom u Željezno doba. Ne zna se točno kada su se stanovnici spustili u današnji Brseč, za vrijeme prapovijesti ili nakon rimskog osvajanja. Po usmenoj predaji, čini se da je romanizirano stanovništvo, nakon kolapsa antike (7. stoljeće n.e.), tijekom provala Slavena, izabralo zbjeg na Gradacu (isto je stanovništvo iz očaja potražilo zaklon u Oporovini, Druškoj peći i Vrtaškim pećima gdje im je kultura izginula).

Iako Brseč nije označen u Tabuli Peuntigeriani predaja nam govori o postojanju crkve Svetog Ivana od Grka na Gradacu što znači da je Brseč morao postojati barem za vrijeme kasne antike. Brseština je sve do 10. stoljeća u sklopu Hrvatske, sve do trenutka gore spomenute darovnice, kada kartograf i geograf El-Idrisi u 12.stoljeću spominje kao prvi hrvatski zapadni grad Bakar (antičku Volceru).

Brseština je pod njemačku vlast dospjela negdje između 1102. i 1153.godine tako što je Akvilejski patrijarh ovlastio Devince da napadnu Hrvatsku i preuzmu k sebi Meraniju (današnje Primorje). Sa smrću zadnjeg Devinca, Huga VI., u oporuci iz 1372.g. čitava Meranija ide u korist obitelji Walsee. Brseč je po Riječkom urbaru početkom 15.stoljeća u sastavu liburnskih općina. U polovici 15. stoljeća Brseč zajedno s Lovranom potpada pod Pazinsku grofoviju, sa statusom kaštela, i biva graničnim mjestom Habsurške monarhije s Mletačkom republikom (sve do njene kapitulacije u Campoformidu 1797.g.). radi čega je pod direktnim udarom Serenissime. Dva velika sukoba koja pogađaju Brseč su onaj između Mletaka i Cambraiske lige (1508-1523) te Uskočki rat (1615-1618), koji su sa sobom donijeli nestašicu hrane, epidemije kuge te demografski pad broja stanovnika.

Na osnovni dosadašnjih istraživanja te usporedbom s drugim liburnskim utvrdama može se pretpostaviti da je srednjevjekovni ulaz u kaštel bio na sjeveru, odnosno sjeverozapadu. Tome u prilog idu Trostov prikaz (sl.1) i najstarija veduta Brseča iz 1654.g, detalj oltarne pale sv.Aurelija u župnoj crkvi sv.Jurja u Brseču (sl. 2), najlakša veza s Brsečkog polja s Gradom, urbana struktura Kaštela i položaj Kašće. Župna crkva sv. Jurja Mučenika u Brseču je središnji sakralni objekt koja s pripadajućim zvonikom tvori manji sakralni kompleks te jedini trg unutar gradskih zidina. Titular je praktički konstanta od Plomina do Trsata. Crkva je nekoliko puta pregrađivana, pogotovo u baroku, kada su sagrađene dvije bočne kapele (1647.g.,sakristija je mlađa) koje su promijenile strukturu jednobrodne ravnokutne crkve u križni tlocrt (Sl.3). Vrijeme izgradnje crkve je nesigurno. Može se reći da postoji u 15.stoljeću o čemu svjedoči mrežasti svod i poligonalni završetak svetišta po uzoru na pazinsku župnu crkvu. Akademik Branko Fučić je otkrio freske koje je naslikao majstor Albert iz Kostance i koje potječu negdje oko 1470.godine.

Kao zanimljivo zdanje se ukazao zvonik (sl.3), visok 20 m od baze na trgu odnosno 24.5 m s vanjske strane, odvojen od crkvenog tijela, uključen u fortifikacijski korpus zajedno sa zidinama, prvotna mu je namjena očito bila kao gradska branič-kula, zajedno sa kulom od Kaštela, koje više nema, ali čiji je toponim ostao. Zvonici sa funkcijom „zvonara“ ne postoje u arhitekturi prije 11.stoljeća te postoje naznake puškarnica u bočnim nišama. Zvonik je vrlo masivan, širokog perimetra, glatkih ploha s istaknutim vijencima koji vertikalu zvonika dijele na tri vodoravna polja s time da je vijenac odsutan kod ulaza. Na vrhu je za vrijeme baroka izgrađen šesterokutni bubanj. Struktura od vrlo pravilnih, tesanih, relativno velikih kamenih kvadara, koja se definitivno razlikuje od strukture obrambenog zida koji se nadovezuje na zvonik. Pravilni otvori malih dimenzija, polukružnog završetka, bez okvira, bikoničnog presjeka te potkovastog profila koji je posljedica gradnje upotrebom drvene konstrukcije. Prema vrhu se otvori se povećavaju i završavaju biforama malo ispod krovnog vijenca. Po svim tim elementima Marina Vicelja smješta ovaj zvonik u ono što je Karaman odredio „seoskom gotikom“.

Arheološko istraživanje

Za potrebe Riječke Nadbiskupije u 2013.godini Autor je istražio podrum zvonika (sl.4). koji je inače i prvi samostalni teren Autora u Hrvatskoj i stoga jako bitan. Na površini je bilo svakakvog recentnog smeća jer je kameni poklopac u podrum lako za dignuti, a ljudska znatiželja je nezaustavljiva, pogotovo dječja, po ostacima pakiranja bombona i igračaka. S obzirom da je riječ o prostoriji od samo 10 kvadrata istraživanje je u 11 stratigrafskih jedinica dalo mnoštvo posebnih nalaza: keramičke lule , kopče za cipelu , kamene plastike, kovanice, od koje najstarija mletačka sa duždom Pasquale Cicogna (1585-1595, sl.5), papinski novčić Benedikta XIV (sl.6) iz 1751.g., bakreni novčić Marije Terezije (sl.8) iz 1765., njenog sina Franje II iz 1800., Vittorio Emanuele III od Prvog i Drugog Svjetskog rata. Svako je u nekom trenutku u povijesti u tom podrumu ostavio nešto svoje, a sigurno ponio nešto. Kada još zvonik nije ni postojao pak nađeni su jedini dokazi rimskog života u Brseču: fragmenti amfore i tegule, odnosno fragmenti rimske posude (sl.7) za prijenos vina ili ulja te komad krova. To ne znači da je Brseč bio rimsko naselje, ali u doba Rima netko je u Brseču imao određenu gospodarsku aktivnost koja uključuje vino ili masline, a s obzirom da je Brsečko polje najveća poljoprivredna površina na opatijskoj rivijeri vjerojatno su ga Rimljani u ono vrijeme i koristili. Da imamo više novac za istraživanje i laboratorijske analize saznali bismo iz mikro ostataka (tehnologija je stvarno uznapredovala) koji su kemijski elementi bili u amfori što bi nam pomoglo zaključiti nešto više o povijesti gospodarstva ovoga kraja. U Velikoj Britaniji su takvi troškovi mogući.

Slike:


Slika 1. Trostov bakrorez sa prikazom Brseča u djelu Janeza Vajkarda Valvasora, Slava Vojvodine Kranjske iz 1689.


Slika 2. Prikaz Brseča sa oltarne pale Sv.Aurelija u crkvi Sv.Jurja u Brseču


Slika 3. Zvonik Sv.Jurja u Brseču


Slika 4. Stanje u podrumu prije početka istraživanja


Slika 5. Kovanica mletačkog dužda Pasquale Cicogna


Slika 6. Kovanice Benedikta XIV, kovana u Bologni sa natpisom „Bononia docet“ iz 1751.


Slika 7. Fragmenti antičke amfore i tegule. Prvi nalaz iz rimskog doba u Brseču ikada.


Slika 8. Novčić carice Marije Terezije sa austrijskim grbom

Autor: Mario Zaccaria, mag.arheol.

Otvoreni natječaji

Svi natječaji

Besplatno se registrirajte

Besplatno se registrirajte

Registrirani korisnici imaju pristup većini naših zaštićenih materijala (ovisno o njihovim ovlastima unutar Grada). Zanimaju li vas koje su druge prednosti registracije?

Česta pitanja

Registrirani korisnici imaju pristup novoj kategoriji "Pitanja i odgovori" gdje mogu postavljati nova pitanja i odgovarati na već postavljena pitanja. Postavljeno pitanje automatski će se i bez moderiranja prikazati u kategoriji Na svako pitanje mogu odgovarati svi registrirani korisnici.

Prijava Registracija