Konzultiranje lokalne samouprave postaje zakonska obveza
Hrvatski sabor raspravlja o Zakonu o procjeni učinaka propisa kojime se naglašava obaveza konzultiranja zainteresirane javnosti i njezina uključivanja u postupak izrade propisa.
Vlada po prvi puta otvoreno priznaje posljedice nedostatka konzultiranja i ocjene učinka propisa -nedovoljno kvalitetna zakonodavna rješenja, otežana provedba propisa i potreba za češćim izmjenama propisa. Vlada po prvi puta priznaje i to da u postojećem sustavu poslovna zajednica i civilni sektor često nisu dovoljno uključeni u postupak izrade propisa.
Savjetovanja s javnošću u postupku izrade i donošenja propisa učestalo nisu pravodobna i ostavljaju malo vremena javnosti i zainteresiranoj javnosti da se uključi i kvalitetno sudjeluje u savjetovanju. U istinitost ove konstatacije Vlade lokalna samouprava redovito se ima priliku uvjeriti određivanjem nerealnih i neodrživih rokova za dostavu mišljenja i primjedaba na prijedloge zakona.
Netransparentno zakonodavstvo može biti nepotreban teret za one na koje se odnosi, stvoriti barijere prema tržištima, obeshrabriti konkurenciju i usporiti inovacije te dovesti do neravnomjerne podjele prihoda. Navedeni problemi mogu se izbjeći, smatra Vlada, tako da se odnosi propisima uređuju samo kada je to nužno, što do sada i nije bio slučaj; da se osmisli bolja regulativa koja je lako razumljiva, proporcionalna riziku i koja sadrži odgovarajuća sredstva za intervenciju; što je danas također rijetkost, te da se postojeća regulativa pojednostavi i iz nje ukloni ona koja više nije potrebna.
Obvezu konzultiranja već propisuju Europska povelja o lokalnoj samoupravi, Poslovnik Vlade i Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Na potrebu i koristi konzultiranja učestalo ukazuje Udruga gradova, o njoj svjedoči praksa iz drugih europskih zemalja razvijene demokracije. Nama ostaje vidjeti hoće li se konzultiranje napokon početi u potpunosti primjenjivati upravo na temelju odredaba budućeg Zakona o procjeni učinaka propisa.