Danas, 28. rujna, obilježava se Svjetski dan borbe protiv bjesnoće
Mislite li da je u Hrvatskoj bjesnoća iskorjenjena? Službeno jest jer je posljednji slučaj zabilježen još 2014. godine. Pa ipak, na lokalnim vlastima i dalje leži veliki teret odgovornosti.
Uprava za veterinarstvo, kao relevantna državna institucija, navodi sljedeće: “U Hrvatskoj je prisutan oblik silvatične bjesnoće. Oboljelu populaciju najvećim dijelom čine divlje životinje, primarno crvene lisice (Vulpes vulpes) koje se smatraju najvažnijim rezervoarom i vektorom bjesnoće. U domaćih životinja bjesnoća se javlja redovito kao posljedica kontakta s oboljelom divljom životinjom. Od domaćih životinja najveći broj oboljelih čine mačke i psi zbog izravne izloženosti kontaktu s lisicama (ulazak lisica u dvorišta, lov, parkovi, dnevna migracija) te nepoštivanja, od strane vlasnika, zakonskih odredbi o preventivnom cijepljenju ljubimaca (pasa).
Bjesnoća je bila potvrđena na podruju cijele zemlje s iznimkom jadranskih otoka. Najveća učestalost pojave bolesti bila je zabilježena na području Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske i Splitsko-dalmatinske županije te na području grada Zagreba. Prije početka provedbe oralne vakcinacije lisica 2011. godine, prosječan broj potvrđenih slučajeva bjesnoće u životinja iznosio je 650 do 800 godišnje.
Provedba oralne vakcinacije lisica rezultirala je padom broja slučajeva bjesnoće u populaciji životinja te je posljednji slučaj bjesnoće u Hrvatskoj zabilježen 2014. godine.”
Povodom Svjetskog dana borbe protiv bjesnoće očitovala se udruga Prijatelji životinja koja procjenjuje da je u Hrvatskoj još uvijek i do 20 posto neoznačenih i necijepljenih pasa što iz Udruge ocjenjuju poražavajućim, osobito stoga što se godinama zalažu da veterinari, veterinarska inspekcija, komunalni redari i lokalne zajednice provode sustavnu kontrolu cijepljenja i mikročipiranja pasa koja bi obuhvatila sve pse u Hrvatskoj.
Udruga Prijatelji životinja upozorila je da velik broj pasa doslovno nikada nije cijepljen, iako je cijepljenje protiv bjesnoće obavezno, kao i označavanje mikročipom. Zahvaljujući njihovoj peticiji od ove godine psi se više ne moraju cijepiti svakih godinu dana, već se cijepljenje odvija u skladu s dinamikom preporučenom od strane proizvođača cjepiva, jednom u dvije ili tri godine.
Ovom prigodom i mi podsjećamo i apeliramo da provodite redovite kontrole mikočipiranja, potičete udomljavanje, a primarno kastraciju i sterilizaciju životinja kako bi se spriječilo nekontrolirano razmnožavanje. Kontrole su posebno bitne u područjima uz lovišta, odnosno u područjima u kojima obitava veći broj lovačkih pasa koji su u kontinuiranom kontaktu s divljim životinjama u šumskim staništima. Rizik od prijenosa i širenja bolesti je uistinu prevelik, a k tomu – posve nepotreban.
P.S. Horror slika je uz tekst da vam skrene pažnju na nezamislive patnje stvorenja koja cijeli “život” provedu na lancu. Reagirajte! Vi to možete i morate!