Suhozid, prošlost i budućnost

Prvo ćemo reći što je suhozid bio.

S obzirom na geološku podlogu polovice Hrvatske temeljenu na kamenu (prvenstveno vapnenac, ali i fliš, dolomit, itd.) on je najbliži materijal za ograđivanje, gradnju skloništa za stoku i ljude, koja su kasnije evoluirala u naselja poznata kao gradine opasane s jednim ili više masivnih kamenih bedema – suhozida, bez korištenja veziva. Njegovo vezivo je pravilna gradnja, trenje i gravitacija. Prapovijesni ljudi su gradili nastambe od suhozida u kombinaciji s drvom. Pokapali su se u komorama od škrila veličine polegnutog čovjeka na koji su polagali kamenje u kružnom obliku kojeg zovemo tumuli, a mjesto s tumulima zovemo nekropola. Pokapali su oni svoje mrtve i u samim bedemima kako bi naglasili sakralnost. Koristio se i za ograđivanje vlasništva u poljoprivredi i stočarstvu (istodobno se dobivala plodna površina zemlje), za ograđivanje lokava koje su na kršu dragocjeni resurs te za izgradnju pastirskih nastambi (kažuni, kućerice, trime, bunje). Suhozid je bio jedina građevna tehnika sve do 1.st. pr.Kr. dok Rimljani nisu osvojili obalu istočnog Jadrana te donijeli sa sobom vapnenu žbuku.

Glede poljoprivredne svrhe on se dijeli u tri oblika: unjula, duplica i podzid.

Unjula je jednoredni zid svojstven stočarskim potrebama. Ovca se ne usuđuje hodati po njemu. Brzo se gradi, ali i razgrađuje. Svaki kamen mora imati 3 točke dodira s ostalim kamenjem. Posebno je lijep kad kroz njega prolaze sunčeve zrake te daje efekt kamene čipke. Svojstven je za Cres i Krk.

Duplica predstavlja konstrukciju različite širine, s dva lica na obje strane, ispunjenu sitnim kamenjem zvanom škalja (tal. scaglia, komadić). Širina može biti i više metara do kiklopska kao kod bedema gradina ili uska do 40 cm kao u Istri gdje se kamen pravilno lomi pa je u obliku pločica što ga čini laganim za slaganje.

Podzid je suhozid sazdan od jednog lica kamenih blokova iza kojeg stoji škalja, a iza nje zemlja. Njegova uloga je zadržavanje zemlje od erozije kako bi se dobila poljoprivredna površina na inače prirodnoj kosini, nekad i ekstremnim uvjetima kao Bakarska Takala, izgrađena za vrijeme Marije Terezije i prva proglašena etnografskom zonom 1972.g. Njegov najveći razvoj na našoj obali dogodio se tijekom vinske konjunkture u drugoj polovici 19. st., kad su filoksera i peronospora uništile lozu u vinorodnim velesilama Francuske, Italije i Španjolske.

Cijena vina je toliko narasla da su naši ljudi čupali masline kako bi zasadili trsove. Otočić Bavljenac je karakterisitčan za to, ali uza sav trud gradnje (liči na otisak prsta) urod na njemu nije bio moguć radi soli. Na kraju su te bolesti i nametnici stigli i do ovih prostora i to je bio razlog iseljenja naših ljudi. Kao i uvijek preveliki smo ulog stavili samo na jednu kartu. Monokultura nikada nije dobra.

GDJE SMO SADA?

Radi prethodno objašnjenog iseljavanja, napuštanja poljoprivrede za rad u tvornicama tijekom SFRJ i turistifikacije RH suhozidi su neodržavani, u njihovim fugama niknula je črnika, smokva i bršljan. Iako se čini da ga te biljke čuvaju, one ga razgrađuju. Ta ista sila teže koja drži kamenje suhozida zajedno skida mu dio po dio. Radi toga što proizvodimo premalo hrane za naše potrebe počeli smo puno uvoziti i postali smo ovisni o toj drugorazrednoj hrani koja poskupljuje svakim danom. Rascjepkanost katastarskih čestica koje su zarasle u „graju“ (korov i trnje) veliki je problem. Mi mislimo da je Hrvatska zelena, no nije, zapuštena je.

Turistifikacija je veliki problem na obali Jadrana. Osim što je tercijarna grana ekonomije pretvorena u prvu ona ne traži nikakvo istraživanje u znanost ni tehnologiju te nas pretvara u zemlju sobarica, recepcionera, konobara. Dakle opet monokultura, koja nam uništava prostor preglomaznim zdanjima i neinventivnim kockama s ravnim krovovima radi dvomjesečnog odmora turista koji direktno nasjedaju (bez ulaganja) na cestovni, vodoopskrbni, odvodni sustav. Kuće za odmor s dubioznom estetikom parazitiraju na našem krajoliku i pogledu na starigradske jezgre čije ljepote nije potrebno objašnjavati. Ne samo to, suhozidi se krče kako bi se ujedinile parcele za prodaju.

POTREBA STVARA VRLINU

No nije sve izgubljeno. U Hrvatskoj već 15 godina djeluje krovna udruga za očuvanje i prijenos vještine suhozidanja, Dragodid. Ima oko 100 članova i desetke radionica tijekom čitave godine, organizira suhozidna prvenstva, udžbenik Gradimo u kamenu, izradu GIS alata Suhozid.hr te je glavni poticatelji zaštite vještine suhozidanja u Registar kulturnih dobara RH i nematerijalne baštine čovječanstva pri UNESCO-u.

Suhozid je sve prisutniji u medijima i prostornim politikama jedinica regionalne i lokalne samouprave i javnih ustanova kao što su škole ili nacionalni parkovi. Dragodidom su se inspirirale i druge inicijative i udruge poput Brsečkog česna koji svake godine organizira radionicu u Lovranu Kamik i gromači tijekom koje se obnavlja čitav jedan krajobraz (Etnološki park „Anton Plašimuha“) i koristi ga se na isti način kako se koristio ranije, samo uz dodatak održivog turizma. Brsečki česan sa Općinom Mošćenička Draga i Građevinskim fakultetom u Rijeci radi na ostvarivanju prve suhozidne škole kao neformalne edukacije koja bi bila akreditirana prvi UNIRI.

Naime, suhozid je na obali noseći stup našeg krajobraza koji je u „Firentinskoj karti“ 2000.g. (Konvencija o europskim krajobrazima, ratificirana kod nas 2002.g) opisan u preambuli kao „ važan dio kvalitete života ljudi, gdje god živjeli u gradskim područjima i na selu, u degradiranim područjima kao i onima vrlo očuvane kvalitete života, u područjima priznatim po iznimnoj ljepoti kao u i svakodnevnom okruženju; te doprinosi stvaranju lokalnih kultura i osnovna je sastavnica europske prirodne i kulturne baštine, doprinoseći dobrobiti čovjeka i jačanju europskog identiteta;

ULOGE SUHOZIDA

Prvi Doktor za suhozide u Hrvatskoj, Filip Šrajer, uočio je 4 uloge suhozida:

1. Suhozid kao element poljoprivredne politike EU
U Programu ruralnog razvitka RH predviđene su mjere i poticaji za obnovu i održavanje suhozida kao krajobraznog (poljoprivredno-okolišnog) elementa poljodjelskih površina. Te mjere su zaživjele, ali su još uvijek otvorena određena pitanja oko njihove provedbe, činjenica je da je poljoprivreda, osim što je “prirodna domena” nastanka (i očuvanja) suhozidnog fenomena, ujedno i potencijalno najizdašniji izvor njihovog subvencioniranja.

2. Suhozid kao vještina
Radi rastućeg interesa za suhozidne radionice, a najviše u svjetlu skorih agrookolišnih poticaja, naslućuje se vrlo skora potreba za definiranjem i registriranjem određenog kurikula u suhozidnoj gradnji, koji bi mogao biti provođen kroz zasebne tečajeve, kroz programe strukovnih škola, ili u sklopu stručnog osposobljavanja za zanimanja poput maslinara. Zemlje gdje je suhozid vitalna komponenta baštinske i poljoprivredne ekonomije i etablirano kulturno (krajobrazno) dobro, prije svega Velika Britanija i Francuska, imaju uspostavljene sustave dobivanja određenih certifikata, amaterskih i profesionalnih, pa možemo iskoristiti i njihova iskustva.

3. Suhozid kao baština i (turistička) atrakcija
Od pojedinačnih lokaliteta, do cijelih krajolika, suhozidna baština predstavlja atrakciju ruralnog prostora obale i otoka, i jedan jaki krajobrazno-identitetski element u odnosu na brojne druge slične obalne i otočne ambijente Sredozemlja.

4. Suhozid kao volonterstvo
Elementarnost i atraktivnost suhozidne vještine i ambijenata u kojima se ona obično prakticira daju joj veliki potencijal u domeni volonterstva, društvenog poduzetništva i baštinskog aktivizma. Od sve četiri sastavnice ovdje prikazane, ova je na neki način najviše afirmirana, jer se na nekim lokalitetima već više od 10 godina održavaju suhozidne radionice otvorene za javnost, a od 2016. godine volonterski programi koji sadržavaju i obnovu suhozida ušli su u godišnje programe dvaju hrvatskih parkova prirode (Telašćica i Vransko jezero).

Osobno vidim još i petu ulogu kao odgovor na klimatske promjene. Suhozid sprječava klizišta uzrokovana obilnim kišama na preizgrađenim područjima (tragedija na otoku Ischia 26.11.2022, 13 žrtava), čišćenje suhe vegetacije njegovih terasa pomaže obuzdavanje vatrenih stihija tako čestih u ljetnim mjesecima. Umjesto da se žrtvuje ljudstvo, a novac troši na kanadere, čišćenje vegetacije i privođenje krških pašnjaka za stočarstvo donijelo bi višestruku korist, kako u prevenciji požara tako u privredi (radna mjesta, mlijeko, sir, meso) odnosno prehrambenu neovisnost i oslobođeni krajolik.

Sl. 1. Suhozidna radionica Kamik i gromači 4 u tijeku (Kristina Macuka)

Sl. 2. Dovršeni podzid (Kristina Macuka)

Sl. 3. Zajednička fotka nakon dovršavanja obnove podzida (Kristina Macuka)