Evo kako su neki gradovi gotovo potpuno iskorijenili beskućništvo
Beskućništvo je globalni problem. Prema procjenama, oko 150 milijuna ljudi u svijetu su beskućnici. Da to stavimo u razumljiviju i strašniju perspektivu – čak 2% svjetske populacije su beskućnici! Širok raspon gradova diljem svijeta bori se s tim problemom, a neki su uspješniji od drugih.
U prošlom smo tekstu pisali o tom problemu , a sada vam donosimo iskustva nekih gradova iz Europe i svijeta koji se približavaju situaciji da beskućnika u njihovim sredinama gotovo uopće nema.
Pogledajmo što od njih možemo naučiti.
Iskustvo četiri grada koji su gotovo riješili beskućništvo
Svaki od ovih gradova bio je proaktivan u rješavanju problema beskućnika. Pogledajmo pobliže kako je svaki od ovih gradova pokušao potpuno riješiti beskućništvo.
Beč, Austrija
Beskućništvo u Europi opada već cijelo desetljeće. Dva ključna grada u Europi riješila su beskućništvo usvajanjem tzv. „sheme stanovanja na prvom mjestu“.
Prvi grad koji je riješio beskućništvo je glavni grad Austrije, Beč. Ovaj europski grad podržava osiromašene mase nudeći pristupačan smještaj za sve.
Još od vremena Drugog svjetskog rata glavni grad Austrije smješta beskućnike u velike, luksuzne komplekse. Procjenjuje se da će savezna vlada potrošiti preko 700 milijuna eura na stanovanje.
Kaže se da je subvencionirano stanovanje u Beču toliko jeftino i toliko potrebno njegovim stanovnicima da u njima živi 60 posto gradskog stanovništva. Beč također posjeduje mnogo zemljišta, zemljišta koje se koristi za razvoj mnogih stambenih projekata za beskućnike.
Helsinki, Finska
Kao i u većem dijelu svijeta, Finska je kroz svoju povijest nedostajala pristupačnog stambenog prostora. U posljednjih 20 godina, međutim, finska prijestolnica Helsinki pokrenula je radikalan pokušaj potpunog rješavanja beskućništva.
Počelo je ukidanjem skloništa za beskućnike, tvrdeći da ta stambena rješenja pružaju samo kratkoročno olakšanje beskućnicima. Zatim su se prvenstveno usredotočili na trajna stambena rješenja. Stambeni smještaj je trebalo bezuvjetno urediti.
Razlog je taj što su ljudi u Helsinkiju shvatili da su mnogi ljudi beskućnici zbog nesposobnosti da se nose sa svojim problemima. To ih lišava skloništa veći dio života. Stoga je, zaključila je Finska vlada, bolje beskućnicima osigurati smještaj unaprijed, prije pomoći beskućnicima u njihovim osobnim borbama s problemima. Ova je spoznaja donijela početak programa Housing First Scheme.
Slika Housing First principi
Prema programu Housing First Scheme, beskućnici ne moraju ispunjavati nikakve kriterije da bi se kvalificirali za smještaj. Čak i ako se bore sa zlouporabom droga i alkohola, mogu dobiti mjesto za boravak. Od njih se naravno očekuje da ostanu u kontaktu sa socijalnim radnicima, ali osim toga od njih se ne traži puno. Čak im je dopušteno ostati na tim mjestima do kraja života!
Zaklada Y sa sjedištem u Helsinkiju objašnjava teoriju koja stoji iza načela stanovanja na prvom mjestu, napominjući da se dom ne smije promatrati kao nagrada, već kao temelj na kojem se može graditi svoj život. Ovim operativnim modelom i načinom razmišljanja, Finska je uspješno smanjila broj beskućnika, s oko 20.000 u 1980-ima na 4.341 u 2021.
Ljudi se lakše nose sa svojim problemima kada imaju krov nad glavom. Utvrđeno je da je kontrola zlouporaba droga i alkoholizma mnogo lakša kada ih se trajno smjesti. S druge strane, nedostatak mjesta za boravak pogoršava probleme sa zlouporabom nedozvoljenih supstanci.
Isto vrijedi i za gotovo sve probleme s kojima se beskućnici suočavaju. Pružite osobi stabilan dom u kojem nema stresa i osoba može napredovati, a mnogi njeni problemi nestaju sami od sebe.
„Sretni smo što možemo izvijestiti da Helsinki u Finskoj nije jedini grad koji je potpuno riješio beskućništvo. Drugi finski gradovi također su implementirali ovu shemu. Rezultat je impresivan, a to je stabilan pad broja beskućnika u posljednjih trideset godina.“ – kažu Finci.
Osim svega navedenog, Helsinki je od 2002. svake godine domaćin Noći beskućnika. Na ovoj godišnjoj manifestaciji građani se potiču da doniraju odjeću, vreće za spavanje, vitamine, higijenske proizvode i druge potrepštine koje mogu pomoći ugroženima. S takvim inicijativama, finska prijestolnica je na dobrom putu da ostvari svoj ambiciozni cilj potpunog iskorjenjivanja beskućništva do 2025. godine.
Video u nastavku, „Rješenje za beskućništvo: Rješavanje problema u zajednici“ by Adam Rideau na događanju TEDxTemecula, objašnjava kako je moguće da u Finskoj gotovo nitko ne spava na ulicama.
Columbus, Ohio i Salt Lake City, Utah
Nekoliko američkih gradova također je primijenilo pristup Housing First. To uključuje Columbus, Ohio i Salt Lake City.
Columbus ima 70 posto uspjeha u smještaju beskućnika. U međuvremenu, država Utah zabilježila je pad beskućnika od 91 posto između 2005. i 2015. godine.
Američka država Utah također bilježi postupni uspjeh s programom Housing First. I ona je riješila svoju krizu beskućnika tako što je ljudima prvo dala smještaj.
Pružajući podršku ljudima koji se suočavaju s osobnim problemima, Utah također nudi dodatne mogućnosti za rad i učenje. Snažno državno vodstvo i učinkovito financiranje ključni su razlozi zašto je Utah postigao toliki uspjeh.
Columbus, Ohio, također je ostvario slične rezultate.
Zašto program „Stanovanje prije svega“ nije beskućništvo sveo na nulu?
Svi su ti gradovi u velikoj mjeri riješili beskućništvo. Međutim, doduše, svaki spomenuti grad još uvijek ima određeni broj ljudi koji nemaju odgovarajuće sklonište. Razlog je što još nije pronađeno rješenje za potpuno iskorijenjivanje beskućništva. To se pokazuje zastrašujućim.
Prvo, siromaštvo i nezaposlenost još uvijek postoje u tim gradovima. Čak su i relativno jeftini stambeni objekti jednostavno i dalje preskupi za neke beskućnike. Život ispod globalne granice siromaštva otežava plaćanje stanarine.
Priličan iznos subvencija pomaže, ali dugoročno gledano, sva rješenja da se beskućništvo u potpunosti okonča ne uspijevaju u potpunosti. Neka rješenja uspijevaju značajno smanjiti populaciju beskućnika, ali bez obzira na to, beskućništvo i dalje postoji.
Slika Beskućnik spava na cesti, Izvor: Jon Tyson, Unsplash
Postoji mnogo razloga za to. Prvo, neki ljudi jednostavno odluče biti beskućnici. Bez obzira na sve pokušaje da ih se makne s ulice, beskućnici odbijaju pomoć. To je jednostavno njihov izbor i to nitko osim njih samih ne može promijeniti.
Drugi postaju žrtve neočekivanih životnih okolnosti. Iznenada gube posao, primjerice, i privremeno su beskućnici u prijelaznom razdoblju do novog zaposlenja.
Također, neki od njih pate od psihičkih ili fizičkih bolesti, pa ih te bolesti sprječavaju u radu.
Popis se nastavlja i nastavlja. Ljudi postaju i ostaju beskućnici iz više različitih razloga.
Što možemo naučiti od ovih gradova o rješavanju beskućništva?
Ova četiri grada nam pokazuju da je beskućništvo itekako rješivo. Trebamo se samo usredotočiti na potpuno iskorjenjivanje problema, a zatim odlučiti koja je inovativna rješenja za naše gradove najbolje implementirati. Snažna vladina misija je ovdje ključna. Kao i učinkoviti kanali financiranja stambenih projekata.
Uspjeh pristupa Housing First ilustrira važnost olakšavanja stjecanja stambenog prostora za beskućnike. Čini se da je prvo ponuditi im smještaj ključ da ponovno stanu na noge. Za one koji nemaju dom, trebalo bi postojati nekoliko prepreka za pristup hitnom skloništu.
Gradovi predstavljeni u ovom članku također nas podsjećaju na važnost poticanja osjećaja suosjećanja i dobre volje prema potrebitima. Ponekad je to sve što je potrebno. Ako prvo dobiju dom, beskućnici konačno mogu početi napredovati.
Na sreću, ima još pozitivnih primjera u Europi
Atena, Grčka
Još jedan europski glavni grad koji naporno radi na smanjenju broja beskućnika je Atena u Grčkoj. Proteklih godina glavni grad Grčke pokrenuo je brojne inicijative i projekte, pomažući ovoj ranjivoj skupini da pristupi stambenom zbrinjavanju i uđe u skupinu radne snage.
Na primjer, otvorio je Višenamjenski centar za beskućnike u travnju 2020. S kapacitetom za smještaj do 400 ljudi centar ne samo da pruža sklonište beskućnicima nego i hranu, tuševe, perilice rublja i internet, između ostalog.
U lipnju 2021. Atena je pojačala svoje napore, najavivši da bi određeni broj stanovnika centra mogao sudjelovati u intenzivnom programu osposobljavanja, omogućujući im da razviju vještine koje su im potrebne za osiguranje zaposlenja. U sklopu ovog programa pojedinci su dobili pomoć pri pisanju životopisa i pripremi za intervjue.
Osim toga, grčki glavni grad također je otvorio moderan frizerski salon koji nudi besplatne usluge onima kojima je potrebna. Ovom akcijom Atena se nada da će pomoći jačanju samopouzdanja beskućnika i olakšati njihovu društvenu reintegraciju.
Prag, Češka
Još od izbijanja COVID-19 pandemije češki glavni grad pojačao je svoje napore da pomogne beskućnicima. Tako su izgradili integrirani sustav hitnih stambenih rješenja koristeći EU fondove. Uz ovaj sustav, građani koji su se našli u opasnosti od – ili su već u – hitnoj stambenoj situaciji mogli su pristupiti podršci na jednoj od kontaktnih točaka za stanovanje u gradskim četvrtima. Tamo su, ovisno o situaciji, mogli dobiti savjetovanje, pravnu pomoć ili privremeni smještaj.
Također 2020. godine, Prag je predstavio program kriznog smještaja kojim se beskućnicima osigurava smještaj kako bi se osigurala njihova sigurnost i spriječilo širenje COVID-a. Proširujući to, gradska potpora nadilazila je pružanje smještaja jer je također nastojao osigurati da oni koji su dobili stambeni smještaj mogu ući u skupinu radne snage i osigurati svoje vlastite domove. Nakon ove akcije, glavni grad je dodatno predstavio stvaranje mreže manjih objekata u kojima bi pojedinci mogli dobiti pristup hrani, vodi, skloništu itd.
Vijećnica grada Praga Milena Johnová govori o naporima glavnog grada Češke, ističući da je njegov dugoročni cilj iskorijeniti beskućništvo i osigurati dovoljnu ponudu stabilnog, dostojanstvenog i pristupačnog stanovanja.
Slika Beskućnik, Izvor: Unsplash
Solun, Grčka
Prije godinu dana grad Solun u Grčkoj najavila je novu shemu namijenjenu beskućnicima. Shema se zove Στέγαση και Εργαγία (stanovanje i posao). Riječ je o tome da grad u ime beskućnika dvije godine pokriva troškove najma stana.
Prema službenom priopćenju, tijekom tog vremena ljudi će imati stalnu podršku socijalnih službi kako bi mogli prijeći na stabilno zaposlenje. U biti, ovo bi bila polazna točka za ljude koji su iskusili beskućništvo da postanu neovisni i ponovno se integriraju u društvo. Program je otvoren za osobe koje su već dio socijalnih službi u Solunu, uz potporu grčkog Ministarstva rada. U biti, vlasti nude plaćanje dvogodišnje stanarine i računa za osobu ili obitelj.
U trećoj godini grad će snositi 75 posto troškova, dok u četvrtoj godini kandidati mogu podnijeti zahtjev za standardne socijalne naknade. Kandidati će morati prolaziti stalnu evaluaciju od strane socijalnih tijela kako bi se osiguralo da su samodostatni i sposobni za rad kako bi prešli na neovisan život.
Država Wales
Kao dio svog Akcijskog plana za zaustavljanje beskućništva vrijednog 30 milijuna funti, Wales jamči 90 posto stanarine stanodavcima koji smještaju beskućnike u svojim imanjima. Nude dodatni iznos novca kako bi osigurali da su i kuće prikladno useljive.
Ovo nije samo brzo rješenje. Stanari dobivaju ugovore o najmu koji traju između pet i 20 godina (ovisno o pojedinačnim okolnostima). Tako bi se zapravo mogli skrasiti i ne brinuti svake godine oko iseljenja. Također će imati pristup podršci za mentalno zdravlje i savjetima o upravljanju novcem.
Prve se godine oko 30.000 kućanstava prijavilo za pomoć beskućnicima u Walesu, a cilj je na kraju osigurati domove za sve njih do 2026. U zasebnoj, ali povezanoj shemi, zemlja će također izgraditi 20.000 pristupačnih domova s niskim emisijama ugljika kako bi se spriječila daljnja stambena kriza.
Slijedi uvođenje sličnih shema u Wiganu u Lancashireu, Wakefieldu u Yorkshireu i Tower Hamletsu u Londonu (iako nijedna od njih nije bila u tako velikim razmjerima). Nadamo se da će se i ostatak Ujedinjenog Kraljevstva uključiti u akciju.
Autor: Dražen Keresteny, mag. ing. el., Alarm automatika