Komunikacija u uvjetima epidemije koronavirusa: vrijeme prilagodbi novonormalnom

Komunikacija u uvjetima epidemije koronavirusa: vrijeme prilagodbi novonormalnom

25. Studenoga 2020.

Donosimo vam nastavak istraživanja “Kako gradovi komuniciraju s građanima” u godini u kojoj je svijet zahvatila pandemija koronavirusa. Čini se da mnogo više nego u uobičajenim životnim uvjetima, ovisimo o komunikaciji i razmjeni informacija.

Kvalitetna komunikacija i dobri odnosi između građana i predstavnika lokalne samouprave doprinose razvoju zajednice, ali i otpornosti zajednice na vanjske utjecaje, pa i šokove poput krize izazvane koronavirusom.
Anketa „Kako lokalne zajednice komuniciraju s građanima?” ispitala je kako gradovi prilagođavaju komunikaciju s građanima uvjetima izolacije, krize i povećanih rizika, te kako koriste komunikaciju za jačanje otpornosti zajednice.

IZAZOV 1: Šaljite svojim građanima poruke brige, suosjećanja i hrabrosti
Upitani što je ključna poruka lokalne samouprave u uvjetima epidemije, gradovi su dali vrlo širok spektar odgovora: od poruka o disciplini, oprezu, odgovornom ponašanju i pridržavanju mjera, preko poticanja građana na korištenje modernih tehnologija, do poruka suosjećanja, razumijevanja i zajedništva („tu smo radi vas”, „čuvajmo jedni druge”).

Hrvatski građani, kao i ostatak svijeta, suočavaju se s neizvjesnošću u pogledu koronakrize i brzine kojom će znanstvena i zdravstvena zajednica uspješno odgovoriti na pandemiju, a život u ovakvim okolnostima potiče osjećaje straha, tjeskobe i nesigurnosti. No, nedostatak kontrole nad epidemijom ne znači i posvemašnju bespomoćnost: područje na kojemu je moguće i potrebno djelovati je jačanje mentalne otpornosti zajednice. Dobrobit građana, naime, ne ovisi samo o informacijama kriznih stožera i uputama o tome kako zaštititi sebe i druge od zaraze, već i o afirmiranju poruka hrabrosti, otpornosti, suosjećanja i brige. Takve poruke ne bi trebale izostati u komunikaciji gradova prema građanima, naročito kao protuteža medijskoj poplavi zabrinjavajućih i loših vijesti kojima smo svakodnevno izloženi.

IZAZOV 2: Prilagodite komunikaciju novonormalnim uvjetima
Manje od trećine gradova ima pisani plan ili protokol za komuniciranje s građanima u uvjetima epidemije koronavirusa.

S obzirom na sveobuhvatne promjene u svakodnevnom funkcioniranju i komunikaciji, izrada takvog protokola, makar s minimalnim pisanim prilagodbama novonormalnim uvjetima, mogla bi gradovima optimizirati funkcioniranje, smanjiti šumove u komunikaciji te omogućiti lakše suočavanje i prilagodbu ovim izazovnim vremenima.
Velika većina gradova prilagodila je komunikaciju putem web stranica i društvenih mreža novonastalim uvjetima, pa tako više od 3/4 gradova redovno objavljuje nove informacije o epidemiji, 2/3 omogućuje građanima edukativno-informativni materijal o koronavirusu, dok su u manjem dijelu zastupljene i druge prakse poput obraćanja građanima putem videa, formiranja posebne web stranice i osnivanja Viber zajednica.

IZAZOV 3: Provodite javne informativne kampanje o prevenciji širenja epidemije i jačanju otpornosti zajednice
53% gradova provodilo je ovakav tip kampanji, dok njih 26% ne planira provoditi takvo što. Jednaki omjeri nalaze se i po pitanju provođenja javnih kampanja s porukama podrške i ohrabrenja građanima u cilju jačanja otpornosti zajednice.

Podatak o svakom četvrtom gradu koji ne planira provoditi javne informativne kampanje u cilju zaštite zdravlja građana ili jačanja otpornosti zajednice, donekle je u neskladu s vrlo visokim udjelom od 84% gradova koji smatraju kako posjeduju odgovarajuće kapacitete i resurse za komunikaciju s građanima u uvjetima epidemije koronavirusa. Gradovi u kojima takvi resursi i kapaciteti postoje, imaju mogućnost provođenja kampanja tog tipa kojima mogu odgovoriti na komunikacijske potrebe građana koje se ukažu tijekom suočavanja s epidemijom.

A što bi gradovima najviše pomoglo unaprijediti komunikaciju s građanima u uvjetima epidemije koronavirusa? Odgovori na ovo pitanje su prikazali široki spektar potreba. Navode se: potrebe za većim brojem zaposlenika i stručnim timovima, kao i za podrškom koja se odnosi na informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, pomoć putem komunikacijskih kanala i alata (lokalni radio, videomaterijali i aplikacije za građane), pomoć za obukom i idejama za komunikaciju te financijska sredstva iz državnih izvora i EU fondova. Određen broj gradova posve je zadovoljan postojećom komunikacijom s građanima i nema dodatnih potreba.
Indikativno, neki gradovi smatraju da bi im najviše pomogao kvalitetniji protok informacija od države i županija prema gradovima jer bi to i gradovima omogućilo kvalitetniju komunikaciju s građanima i izgradnju povjerenja građana u lokalnu samoupravu.

I na kraju, zapamtite: kako će ljudska zajednica nešto doživjeti, tumačiti, kako će se odnositi prema događajima kojima je kolektivno izložena i kako će se prilagoditi promijenjenim okolnostima, u velikoj mjeri ovisi o komunikaciji u neposrednom okruženju, odnosno, u lokalnoj zajednici.