Ne smijemo okretati glavu od beskućnika – posebno ovih dana

Naša je dužnost i obaveza da, posebno u ovo vrijeme, upozoravamo na ovaj problem i senzibiliziramo javnost, a posebno one koji su na pozicijama moći, da donesu odluke koje će poboljšati njihove statuse i promijeniti njihove životne sudbine.
Beskućništvo je globalna kriza. Širok raspon gradova diljem svijeta bori se s tim problemom, a neki su uspješniji od drugih.
Prema procjenama, oko 150 milijuna ljudi u svijetu su beskućnici. Da to stavimo u razumljiviju i strašniju perspektivu – čak 2% svjetske populacije su beskućnici!
Kako gradovi rastu, raste i broj beskućnika. Ali brojanje beskućnika je zastrašujuće i „skupo“. Dakle, samo nekolicina gradova to doista čini.

Evo nekih razloga zašto su ljudi u Europi postali beskućnici

Beskućništvo u Europi je u porastu, a Finska je jedina iznimka. Privremeni smještaj za obitelji porastao je za 70 posto u Londonu. U međuvremenu, Kopenhagen je doživio porast od 75 posto mladih beskućnika. Na sličan način, 1 od 70 ljudi u Ateni izgubilo je svoje domove 2017. godine. Stanovanje u Europi ne može si svatko priuštiti.
Ljudi u Europi su beskućnici iz nekoliko razloga. Siromaštvo i nezaposlenost su značajni faktori. Ljudima koji žive ispod granice siromaštva teško je priuštiti stan. Njihovo loše materijalno stanje lišava ih adekvatnog utočišta.
Nezaposlenost može biti dugotrajna ili može biti iznenadna pojava. U svakom slučaju, osoba koja pati od toga ne može si priuštiti stanarinu ili hipoteku. Opći rast cijena nekretnina tim je ljudima dodatno otežao život.
Žrtve psihičkih i fizičkih bolesti također se suočavaju s beskućništvom. Njihove obitelji ih ili ne mogu podnijeti ili im ne mogu priuštiti liječenje. Tako i takvi pojedinci završavaju tako da su osuđeni na život na ulici.
Izvješće Eurocitiesa Ending youth homelessness in cities – koje je prikupilo odgovore iz 29 gradova – pokazuje da je beskućništvo mladih znatno pogoršano utjecajem pandemije Covid-19, nepriuštivih stanova i povećanih troškova života. Podaci koje su dostavili gradovi predstavljaju glavne profile mladih koji se susreću s beskućništvom, pri čemu 96% gradova kaže da su osobe koje napuštaju udomiteljsku skrb posebno ugrožene. Među pokretačima koji mlade ljude guraju u beskućništvo, 92% gradova ističe utjecaj nepriuštivog stanovanja povezanog s nedovoljnim prihodom. Ostali čimbenici uključuju poteškoće s mentalnim zdravljem i zlouporabu nedozvoljenih tvari.

Koji dijelovi Europe imaju najvećih problema s beskućništvom?

Beskućništvo je najveće u područjima s visokim cijenama nekretnina. To je obično slučaj u urbanim središtima poput Londona i Pariza. Troškovi stanovanja porasli su za 45% u Velikoj Britaniji. Sličan porast dogodio se i u Francuskoj i drugim europskim zemljama. Skupo stanovanje znači da si još više ljudi ne može priuštiti pristojan smještaj.
Problematično je i za imigracijsku populaciju koja je sve brojnija u Europi. Ljudi migriraju u europske zemlje iz cijelog svijeta u potrazi za boljim životom. Uz tako visoke cijene imovine, imigrantima se teško skrasiti. Obično ne mogu pristupiti trajnom smještaju, pa ovaj nedostatak pristupa povećava broj ljudi koji su prisiljeni živjeti u privremenim skloništima.

Što Europa čini kako bi pomogla trenutnim beskućnicima?

Gdje spavaju beskućnici? Beskućnicima u Europi dostupan je niz usluga za beskućnike. Ove usluge obično pružaju nevladine organizacije, zajedno s volonterima i nekim vjerskim organizacijama.
Podrška za mobilno stanovanje jedinstvena je opcija za beskućnike. To uključuje ponovnu upotrebu autobusa kao mobilnih skloništa, kao što pokazuje ova implementacija u Londonu.

Slika – Autobus u Londonu koji je prenamijenjen u sklonište za beskućnike, Izvor: Thomson Reuters Foundation

Ljudima su također dostupne „ulične usluge“. Oni podržavaju beskućnike nudeći savjetovanje i zastupanje. Cilj je osnažiti ljude da se maknu s ulice i pronađu pristojan dom.
Programi detoksikacije i usluge odvikavanja dostupni su osobama koje pate od zlouporabe droga. Ova vrsta ovisnosti otežava traženje stana. Dakle, ove usluge omogućuju ovisnicima da prebrode svoju najveću prepreku. Nakon što su čisti, pojedinci su u boljem stanju da traže pomoć oko smještaja.
Nevladine organizacije i volonteri vode i privremena skloništa. Ova skloništa omogućuju beskućnicima da u miru provedu noć ili dvije.
Ovdje svakako moramo spomenuti Grad Pulu kao prvi grad u Hrvatskoj koji je otvorio prenoćište za beskućnike „Rachem“ u Tršćanskoj ulici, kojim upravlja udruga Institut. Trenutno u prenoćištu boravi 30-tak osoba, gdje se može prespavati bez prethodnih procedura, dobiti topli obrok te ondje boraviti do 7 ujutro. Korisnici ovog Prihvatilišta za beskućnike prelaze živjeti u stanove, po modelu „housing first“ odnosno „stanovanje prvo“ po čemu je Pula također prvi grad u regiji. Također od nedavno na području grada Pule djeluje mobilni tim koji obilazi razne lokacije u gradu u potrazi za ljudima u potrebi i koji je također značajna novina na ovim prostorima.
Samo prenoćište preselilo se u prostore Valturske 61, gdje je do sada djelovalo Prihvatilište za beskućnike, dok se usluge dnevnog boravka i dalje provode u prostoru Tršćanske 26. Prenoćište sada ima kapacitete za smještaj do 35 osoba oba spola.

Slika – Otvorenje prenoćišta za beskućnike u Puli, Izvor: Grad Pula

Pučke kuhinje također su česte diljem Europe. Te su kuhinje pristupačne i beskućnicima omogućuju pristojan obrok. Mnoge dobrotvorne grupe organiziraju akcije prikupljanja hrane za beskućnike. Oni također dijele deke i odjeću ljudima koji žive na ulici.

Što vlade čine kako bi spriječile buduće beskućništvo u Europi?

Neke vlade planiraju usvojiti načelo ‘Prvo stanovanje’ kako bi spriječili beskućništvo u budućnosti. Finska je prva država koja je popularizirala ovaj pristup. Naglašava koncept bezuvjetnog smještaja za beskućnike.
Vlade obično žele da se ljudi ‘kvalificiraju’ za stanovanje. To znači da beskućnici moraju imati određeni životni stil da bi stekli pravo. Ovisnik o drogama mora se oporaviti od ovisnosti prije nego što dobije stan.
U međuvremenu, ‘Housing First’ daje beskućnicima smještaj unaprijed bez ikakvih uvjeta. Lakše im je nositi se s ostalim problemima kad dobiju krov nad glavom.

U Finskoj je uspjeh ovog načela vidljiv. Beskućnici u ovoj zemlji gotovo da i ne postoje zbog ovakve politike.
I druge zemlje uče iz ovog pristupa. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva već je pokrenula pilot programe koji se temelje na projektu Housing First. Pristala je platiti takve projekte
u regijama kao što su Greater Manchester i Merseyside.

Što mi kao građani možemo učiniti kako bi pomogli smanjiti beskućništvo u Europi?

Kao građani, ne možemo donijeti drastična poboljšanja za beskućnike, ali možemo promijeniti svoje stavove na bolje.
Za početak, svaki građanin mora suosjećati s beskućnicima.
To može uključivati stvari poput pozdravljanja s njima, razgovora s njima ili im se, za početak, samo nasmiješiti u prolazu. Bitno je priznati njihovo postojanje kao vrijednih ljudskih bića.

Također je moguće pripremiti posebne pakete u skrbi za beskućnike.
To može uključivati hranu, vodu i odjeću koji će im pomoći da prežive još jedan dan. Volontiranje u drop-in centrima, bankama hrane ili lokalnim skloništima također će imati utjecaja. Ne samo da će nam to omogućiti da pomognemo beskućnicima, već će nam i olakšati suosjećanje s njima.
Možemo dati donacije dobrotvornim organizacijama ili programima usmjerenim na zaustavljanje beskućništva.
Takvi programi trebaju sva sredstva koja mogu dobiti kako bi pozitivno utjecali na živote beskućnika. Čak i neznatan iznos koji doniramo može uvelike pomoći potrebitima.

Također možete razmisliti o tome da postanete zagovornik beskućnika.
To može uključivati edukaciju ljudi o nevolji beskućnika. Također se možete boriti za prava onih koji su izloženi stalnom uznemiravanju. Ovakvim podizanjem svijesti možete poboljšati živote mnogih ljudi koji su beskućnici.

Slika – Šišanje, brijanje i topli čaj za beskućnike, Izvor: Grad Atena

Možete nekim svojim vještinama pomoći da se beskućnici osjećaju kao ljudi – evo primjera iz Atene.
Grad Atena je prije prošlog Božića pokrenuo volontersku društvenu akciju u kojoj su frizeri besplatno šišali beskućnike.

Božićnu aktivnost koordinirao je Gradski centar za prijem i solidarnost (K.Y.A.D.A.) kroz ulične radne skupine.
Prema riječima gradonačelnika Atene Kostasa Bakoyannisa, inicijativa je trebala pomoći ljudima da se osjećaju dostojanstveno, što je srž lokalnog društvenog djelovanja. Uz besplatno šišanje, socijalni radnici promovirali su gradski socijalni paket i nastojali privući što više ljudi da uđu u sustav.
Njega, ljubav i poseban tretman bile su riječi dana tijekom atenske inicijative za šišanje beskućnika. U ovoj inicijativi volonteri su izašli na ulice tražeći ugrožene, noseći potrebnu mobilnu opremu. Inicijativa je uglavnom osiguravala šišanje i brijanje, ali je dolazila i s ponudom toplog čaja.

Postoje brojni gradovi koji se više ili manje uspješno bore sa ovim problemom. U sljedećem tekstu ćemo navesti neke od njih koji su u tome zaista uspješni. Možda svi zajedno nešto naučimo od njih i, tko zna, možda ih čak i počnemo kopirati.

Autor: Dražen Keresteny, mag. ing. el., Alarm automatika

Naslovnica: Beskućnik, Izvor: Unsplash