O upravljanju zaštićenim dijelovima prirode nakon 1. srpnja 2023. sukladno pravu EU-a
Donosimo novi stručni članak mr. sc. Majde Rubić o europskim direktivama u svezi očuvanja prirode. Europsko zakonodavstvo ne bavi se stjecanjem poljoprivrednog zemljišta i zaštićenim dijelovima prirode već države članice imaju nadležnost u tom području. Zaštita prirode je protekom roka za moratorij strancima pri kupovini zaštićenih zemljišta od privatnika postala još značajnija. Ima se u vidu integriranje u postupak izrade plana upravljanja prirodnim dobrima prema Komunikaciji Komisije o poljoprivrednom zemljištu i o pravu EU (2017.) i temeljem Zakona o zaštiti prirode. Za ta zemljišta od 1.7.2023. moguće je primijeniti preporuke za iskorištavanje mogućnosti predviđene Pristupnim ugovorom RH u EU i predvidjeti ograničenja za ulaganja u zaštićena zemljišta…
S EU članstvom, zaštićeni su dijelovi prirode ujedno postali dio europske organizacije za ekološke mreže Natura 2000 i predstavnička nadležna tijela osnivaju javne ustanove za upravljanje tim područjima. Zaštićeni dijelovi prirode imaju osobitu zaštitu RH po čl. 52. Ustava koja se između ostaloga, ostva.ruje donošenjem plana upravljanja javne ustanove na razdoblje od 10 godina. Za naredno razdoblje 2025.-2035. mogao bi poslužiti primjer dobre prakse Grčke da nadležne javne ustanove predvide svojim planovima upravljanja zaštitu prema navedenom aktu Europske komisije.
1.UVOD
Kao preduvjet razvoja i dobrog upravljanja ukazuju znanstvenici, usvajanje je sistema vrednovanja državnog područja koji se povezuje s načelom podijeljene nadležnosti između Unije i država članica. Isti se primjenjuje na unutarnje tržište, ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, poljoprivredu, ribarstvo, zaštitu okoliša, a države članice nisu spriječene u ostvarivanju njihovih nadležnosti (čl. 4 UFEU). Nakon usklađivanja s EU zakonodavstvom nepromijenjene odredbe Ustava RH spominju državnu suverenost (čl. 52. Ustava) i primjenu načela podijeljene nadležnosti nadgleda Hrvatski sabor. Prema upravno-političkom pristupu integracijama, težište upravljanju unutarnjim tržištem stavlja se na rješavanje praktičnih gospodarskih i društvenih pitanja putem zajedničkih europskih institucija i uz suradnju s upravnim i političkim institucijama država članica. Ogleda se u provedbi različitih upravnih politika, uređenju pojedinih područja djelovanja i općenito rješavanju praktičnih pitanja (M. Klarić, 2021.). Posljednjih godina EU regije u tzv. „razvojnoj zamci“ vezano za dinamiku razvoja, obilježenu nepovoljnim rastom BDP-a, produktivnosti i zaposlenosti s manjkom ljudskog kapitala, zaostaju u odnosu na nacionalni i EU prosjek, a Hrvatska je među članicama koje bilježe najveći broj takvih regija (i Sisačko-moslavačka županija spomenuta u radu). Kohezijska politika prilagođava se i uzima u obzir nove okolnosti u kojima se regije država članica nalaze, a „nakon 2027. godine najavljuje se jačanje i participativne vladavine s kriterijem za financiranje koji će biti usmjeren više na postignuća nego na potrošnju (IRMO, 2024.). Lisabonskim je ugovorom uvedeno pravilo za mehanizme kojima EU članice nadziru izvršenje provedbenih nadležnosti dodijeljenih Komisiji, nadzor Parlamenta nad radnim programom Komisije sve je važniji radi osiguranja većeg demokratskog legitimiteta upravljanja u EU-u. (čl. 291. UFEU-a). Također, Lisabonskim ugovorom dopuštena su ograničenja inozemnih ulaganja u poljoprivredna i zaštićena zemljišta ukoliko su proporcionalna zaštiti legitimnog javnog interesa. Mnoge države članice dobile su nakon ulaska u EU, pravo na ograničenja i zabrane za stjecanje poljoprivrednih zemljišta i zaštićenih dijelova prirode sukladno Pristupnom ugovoru. Tijekom utvrđenog razdoblja ne državljanima je bilo onemogućeno stjecanje vlasništva, ali nakon moratorija je slobodno pristupiti tržištu zemljištima i stranim investitorima. Prema svojim analizama Komisija je donijela interpretativnu Komunikaciju o poljoprivrednom zemljištu i o pravu EU (2017.) i države članice uvode različite nove mjere zaštite kojima je cilj poduprijeti razvoj ruralnih područja i zaštititi oranice i dijelove prirode od preuzimanja stranih ulagača, prevenirati otimanje zemlje i špekulacije plodnim zemljištima. Parlament i Komisija ističu činjenicu da je zemljište sve oskudniji resurs koji nije obnovljiv, osnova je ljudskog prava na zdravu i dostatnu hranu i od vitalnog značaja za preživljavanje. Po provedenim stručnim izvidima i analizama stanja na terenu objavljene su studije, rezolucije i mišljenja o mogućnostima osobite zaštite zemljišta i nakon odobrenog prijelaznog razdoblja zabrane stjecanja zemljišta za strance. Iako se radi o neobvezujućim EU aktima, države ih članice uzimaju u obzir pri stvaranju nacionalne politike u pogledu zaštite kategorije zemljišta pod posebnim režimom. Opstoje kao EU preporuke za postupanje da „u najkraćem roku mogu biti primijenjene u državama članicama, prije nego su provedene kroz redovnu proceduru, imaju formativni utjecaj na nastanak pravne norme“. Zaštita prirode provodi se u Hrvatskoj očuvanjem dijelova prirode i proglašavanjem zaštićenih dijelova prirode uvažavajući područja ekološke mreže. Kao izazov očuvanja prostornog identiteta je sudjelovanje jedinica lokalne i regionalne samouprave na čijem se području nalazi zaštićen dio prirode, u izradi plana upravljanja javne ustanove kojim se predviđa ograničenja u prometu nekretninama, sukladno Komunikaciji Komisije i temeljem čl. 52. Ustava RH.
2. ZEMLJIŠTE SE NE SMIJE TRETIRATI KAO TRGOVAČKA ROBA
Stjecanje vlasništva nad nekretninama u Uniji regulirano je nacionalnim zakonima država članica i svi nacionalni sustavi dopuštaju građanima drugih država članica da steknu vlasništvo nad nekretninama pod istim uvjetima koji vrijede za vlastite građane. Iznimke su određene za određene kategorije zaštićenih područja, poljoprivredna zemljišta, šume, životinje, vikendice. Slobodnim kretanjem kapitala potiču se prekogranična ulaganja, ali države članice uvode različite nove mjere dopuštene u okviru Pristupnog ugovora i s ciljem zaštite vlastitih nekretnina od preuzimanja stranih ulagača. Parlament i Komisija preispitali su prijelazne mjere u državama članicama, izradili su izvješća i objavili zapažanja jer nema primarnog niti sekundarnog europskog zakonodavstva koje se bavi stjecanjem poljoprivrednog zemljišta i zaštićenih dijelova prirode. Rezolucijom Parlamenta o budućnosti hrane i poljoprivrede ustvrđuje se, slobodno kretanje kapitala pokretač je za „otimanje poljoprivrednog zemljišta“. Velik utjecaj investicijskih fondova i korporacija, koncentracije zemljišta i otimanje zemlje tema su od europske važnosti, zbog urbanog razvoja, turizma, projekata infrastrukture i promjena namjene i koncentracije zemljišta u rukama velikih poljoprivrednih poduzeća i investitora izvan poljoprivrednog sektora. Pristup zemljištu koji je neobnovljiv resurs ne može se tretirati kao trgovačka roba jer predstavlja ljudsku potrebu za zdravom i dostatnom hranom i u Povelji je o temeljnim pravima EU-a. Zemljišna politika iako stvar država članica, može biti pod utjecajem lobija, „relevantnih područja politike s ozbiljnim učinkom na konkurentnost poljoprivrednih gospodarstava na unutarnjem tržištu“, a mora pomoći da se osigura široka, pravedna i pravična raspodjela zemljišnog posjeda i pristup zemljištu zakupaca. Budući to ima implikacije na ruralni život, uvjete rada i kvalitetu života na selima, lokalne zajednice trebaju biti uključene u odluke o korištenju zemljišta kako bi se izbjegle špekulativne transakcije zemljištem. Primjerice, Parlament poziva da se osigura posebna zaštita u skladu s javnim interesom, porezno zakonodavstvo da bude poluga u reguliranju tržišta zemljištem. Parlament sudjeluje u izradi zakonodavstva EU-a, od Komisije traži podnošenje prijedloga (čl. 225. UFEU-a) za Zajedničku poljoprivrednu politiku nakon 2020., uz mjere za suzbijanje koncentracija poljoprivrednog zemljišta, za dodatne mjere potpore mikro malim i srednjim poduzećima. Studija provedena za obradiva zemljišta u Grčkoj pruža informacije o učinkovitosti poljoprivredne politike sa svrhom procijeniti posljedice koje proizlaze iz prenamjene poljoprivrednog zemljišta. Prema grčkom zakonu, za stjecanje nekretnine u posebnim područjima kao što su nacionalni park, park prirode, zaštićeni krajobraz, kod svakog prijenosa zemljišta na kojem se nalazi npr. zgrada, mora biti priložena svečana izjava strana ugovornica da se nekretnina ne nalazi na morskoj obali, u javnom vlasništvu ili na arheološkom nalazištu. U slučaju da takva izjava nije priložena ugovoru ili da je navedeno da se nekretnina stvarno nalazi na nekom od tih područja, prijenos se ne bi trebao ostvariti, ne može se upisati u zemljišne knjige. Za Litvaniju dio zemljoposjednika vjeruje da bi liberalizacija tržišta imala negativne posljedice, te da se može smatrati prijetnjom nacionalnoj sigurnosti kao što se smatralo u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj. U studiji za Poljsku proizlazi da se od 2004.godine bilježi trend pada obradivog zemljišta, da treba imati za cilj osnivanje računovodstva u svezi snaženja potencijala i uvjeta poljske poljoprivrede prema nacionalnom pravu primjenom poreznog zakona s uporištem u čl. 65. UFEU-a, a daljnja istraživanja usmjeravaju se na problem definiranja opsega zemljišta koja bi kupili stranci u Poljskoj. Škotska je 2019.godine pokrenula reformu gospodarenja zemljištem kojom traži veću participaciju lokalnog stanovništva pri donošenju odluka o ustupanju prava. Mađarska je zbog nepoštenih praksi stranaca propisala nove uvjete prodaje s prednošću lokalnih poljoprivrednika u krugu 30 km, usprkos negativnoj ocjeni Komisije o tim uvjetima.
Lobiranje u EU-u prihvaćeno je kao važan doprinos društvu, lobist se definira kao „osoba koju je interesna skupina zadužila da omogući utjecanje na javnu politiku u ime skupine da osobno kontaktira s dužnosnicima, prati političke i vladine aktivnosti, savjetuje u odabiru političkih strategija i taktika te razvija i usmjerava lobističke napore skupine“. Profesionalizacija lobiranja odnedavno je imperativ i u Hrvatskoj, a Zakonom o lobiranju koji je stupio na snagu 1. listopada 2024.godine, lobirana osoba može odbiti komunicirati s lobistom i provjeriti da li je registriran u Upisniku lobista.
3. KOMISIJA PRIZNAJE IZNIMNA OGRANIČENJA PREMA PRISTUPNOM UGOVORU
U Europskoj uniji kao gospodarskoj integraciji pravilo slobodnog tržišnog natjecanja je prvenstvene naravi te se i na zaštićenim dijelovima prirode razvija poduzetništvo. O potrebi za pronalaskom ravnoteže između konkurentnosti i javne politike zaštite okoliša EU institucije donose mišljenja. Zajednički istraživački centar Komisije objavio je izvješće o novim zemljišnim propisima imajući u vidu najveće peto proširenje EU-a iz 2004.godine o stjecanju poljoprivrednih zemljišta od strane stranaca. Novi propisi omogućuju ograničen pristup vlasništvu nad zemljom izravno nekim skupinama domaćih kupaca, posredno i stranim, kao odgovor na istek prijelaznih ograničenja nametnutih nakon EU pristupanja. Cilj Izvješća Komisije je istražiti njihove moguće implikacije na tržište zemljišta, cijene zemljišta i pristup zemljištu domaćih poljoprivrednika i stranih kupaca, a pokazuje da će se učinci nove organizacije tržišta zemljišta razlikovati između država (CRC Technical Reports, 2017.). Komisija je preispitivala prijelazne mjere te priznala javnu politiku koja opravdava ograničenja ulaganja u poljoprivredna zemljišta nakon isteka odobrenog razdoblja u Pristupnom ugovoru, a tijekom kojeg su članice smjele ograničiti kupnju zaštićenog zemljišta od strane EU investitora. Do znatne potražnje za kupnjom poljoprivrednog zemljišta u EU-u došlo je zbog složene demografske situacije te velike migracije stanovnika iz ruralnih sredina. Poljoprivredu trebaju razvijati poljoprivrednici, to da je stabilizirajući segment gospodarske strukture razvitka, ugrađen u prirodnu sredinu i duboko usađen u život poljoprivrednika. Interpretativnom Komunikacijom o poljoprivrednom zemljištu i pravu EU (2017.) Komisija tumači unutar i izvan EU-a način postizanja legitimnih javnih interesa koje je utvrdio Sud EU-a i evidentno iz sudske prakse tog suda. Države članice imaju nadležnost i diskreciju u reguliranju svojih tržišta zemljišta uz poštivanje načela nediskriminacije na temelju nacionalnosti (točka 2. Komunikacije). Cilj koji opravdava nove zaštitne mjere treba biti sprječavanje zemljišnih špekulacija, očuvanje poljoprivrednih zajednica i upravljanje krajobrazom (točka 3.a Komunikacije). Komunikacijom se objašnjava da članica treba opravdati ograničavajuće mjere s odgovarajućim dokazima ili analizom prikladnosti i proporcionalnosti u cilju ostvarivanja javnih interesa nakon isteka prijelaznih razdoblja, a odobrenih u okviru Pristupnog ugovora EU-u. Ovom javnom politikom nastoji se na sprječavanju zemljišnih špekulacija radi očuvanja poljoprivrednih zajednica i upravljanja zelenim površinama i krajobrazom, a ta iznimno dopuštena ograničenja slobode kretanja kapitala i odstupanja od temeljnih sloboda ne mogu se opravdati isključivo gospodarskim ciljevima (točka 3a. i 4a. Komunikacije). Države članice temeljem EU prava određuju odgovarajuću politiku za svoja tržišta zemljištima s jasno utvrđenim ciljevima i proporcionalno odabranim instrumentima, da ne premašuju nužnu mjeru i nisu diskriminirajući.
Temeljem Ustava RH strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom. Prema čl. 60 st.2. i Dodatku VII. SSP-a iznimno se nije dopuštalo stjecanje nekretnina u Hrvatskoj na poljoprivredno zemljište po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu i na područja zaštićena Zakonom o zaštiti prirode. Prema odredbama čl. 42. SSP-a/Pristupnog ugovora EU-u dopušta se ograničenje i zabrana prodaje opravdana iz razloga javnog interesa, morala i javne sigurnosti, zaštite zdravlja i nacionalnog blaga, s time da ne budu sredstvo diskriminacije između stranaka. Potpuna primjena ovih pravila o kretanju kapitala odgođena je do 1.srpnja 2023.godine s time da se pri konzumiranju čl. 42. SSP-a/Pristupnog ugovora vodi računa o propisima donesenim 4 godine od kada je stupio na snagu SSP, tj. od 2005. godine do kraja 2008.godine (čl. 61.st.2. SSP-a/Pristupnog ugovora). Nakon 1.srpnja 2023. godine društva kćeri trgovačkih društava EU i podružnice, imaju pravo stjecanja i uživanja vlasništva na nekretninama odnoseći se i na prirodna bogatstva, poljoprivredno zemljište, šume, životinje, šumsko zemljište te izuzeta područja i (čl. 49.st.5.b SSP-a/Pristupnog ugovora). Na raspravi o spomenutoj Komunikaciji Komisije u Odboru za poljoprivredu Hrvatskog sabora kojoj je nazočan bio politički analitičar iz Komisije (Thomas Wiedman), iznio je mišljenje o načinu ostvarenja legitimnih javnih interesa i izvješće s rasprave objavljeno je u službenom glasilu Hrvatskog sabora.
4. OČUVANJE PRIRODE U MEĐUSOBNOM PREKLAPANJU
Hrvatska je nakon stjecanja punopravnog članstva u EU dobila pravo na ograničenje stjecanja vlasništva nad zaštićenim nekretninama za strance do 30.lipnja 2023. godine, u poljoprivrednom sektoru i u sektoru zaštite prirode za ukloniti nedostatke i unaprijediti konkurentnost na tržištu EU-a. Istekom roka moratorija na prodaju državne i privatne zemlje stranim državljanima i stranim pravnim subjektima temeljem Pristupnog ugovora u EU, slobodno im je natjecati se za obradivu zemlju i zaštićene dijelove prirode. Od 1.srpnja 2023. godine vlasnik nekretnine unutar zaštićenog dijela prirode koji namjerava takvu nekretninu prodati, tu nekretninu više ne mora na prodaju ponuditi najprije Republici Hrvatskoj i postavlja se pitanje daljnje zaštite. Zaštićeni dijelovi prirode uživaju osobitu zaštitu prema Ustavu RH, a Zakon o zaštiti prirode određuje da su od interesa za Hrvatsku priroda i dijelovi prirode, bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost, da uživaju njezinu osobitu zaštitu „zbog svoje ljepote, bogatstva i raznolikosti“. Značajna je novost nakon donošenja Strategije za zaštitu prirode RH (2008.) i s procesom pristupanja EU-u jer su u području zaštite prirode utvrđena područja ekološke mreže unutar europske organizacije Natura 2000. Sukladno Direktivi o zaštiti ptica i Direktivi o zaštiti prirodnih staništa i divlje flore i faune, usvojene Zakonom o zaštiti prirode, donesena je Uredba Vlade RH o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže i svaki prirodni stanišni tip i stanište divlje vrste proglašeni su od interesa za EU i RH. Ekološka mreža Natura 2000 u Hrvatskoj je među najvećima u Uniji, pokriva gotovo sva zaštićena područja, oko 40% kopnenog teritorija te oko 10% mora pod nacionalnom jurisdikcijom. Ekološka mreža je sustav povezanih područja koja značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti, povezuje se prirodnim ili umjetnim koridorima. Veći dio područja zaštićenih u nacionalnim kategorijama, 90% zaštićene površine, proglašen je ekološkom mrežom. Na prijedlog Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, koje je obvezno dostavljati sve relevantne podatke Komisiji, ekološku mrežu proglašava Vlada RH. Poslovi u svezi mjera zaštite koje se uzimaju u obzir u izradi planova upravljanja prirodnim dobrima na nacionalnoj i područnoj razini vezani su prvenstveno kroz upravljanje Natura 2000 područjima, a stručni kriteriji odabira kao i granice područja ekološke mreže mijenjaju se. Pri tom poslu potrebna je suradnja sa jedinicama lokalne i regionalne samouprave na čijem teritoriju se nalazi zaštićeno područje, općine, gradovi i županije odlučuju u poslovima za zaštitu i unaprjeđenje prirodnog okoliša kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana (čl. 18., čl. 19. i čl. 19.a Zakona o lokalnoj i područnoj/regionalnoj samoupravi). Osim Ministarstva i upravnih tijela jedinica područne samouprave nadležnih za zaštitu prirode, poslove zaštite prirode prema Zakonu o zaštiti prirode, obavljaju javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode čiji je osnivač RH i javne ustanove za upravljanje drugim dijelovima prirode čiji su osnivači jedinice područne i lokalne samouprave. Djelatnost ustanove uređuje Zakon o ustanovama iz 1993.godine koji je pretrpio mnoge izmjene, a uz primjenu propisa o djelatnosti trgovačkih društava i uz nadzor tijela državne uprave u čijem je djelokrugu djelatnost ustanove.
Stupanjem na snagu EU Uredbe o obnovi prirode, uspostavljaju se mjere obnove za 20% kopnenih i morskih područja Unije u svim državama članicama počev od 18. kolovoza 2024.godine do 2030. godine, a u provedbi mjera obnove prednost imaju ekološke mreže Natura 2000. Upravljanje zaštićenim područjima prirode i dijelovima ekološke mreže u nadležnosti je javnih ustanova koje predlažu mjere zaštite i brinu o njihovom pravilnom provođenju temeljem mjesne nadležnosti ili s nadležnostima unutar granica zaštićenog dijela prirode. Utvrđuje se i obveza za donošenje plana upravljanja ekološkom mrežom na razdoblje od deset godina uz suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne i regionalne samouprave (čl. 56. u svezi čl. 134. Zakona o zaštiti prirode). Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije obavlja upravne i stručne poslove vezano za korištenje zaštićenih područja i područja ekološke mreže, koordinira izradu planskih dokumenata u zaštiti prirode i vodi Upisnik zaštićenih područja kojima upravljaju javne ustanove. Budući ekološka mreža predstavlja vrijednost za europsku organizaciju Natura 2000, izrada plana upravljanja provodi se u okviru EU projekta i obuhvaća područja krajobraza. Primjerice, na stranicama Javne ustanove Park prirode Lonjsko polje koja je nadležna za dio područja koji se oslanja na granicu Parka prirode Lonjsko polje, javnost se poziva na dostavu poslovnih ideja u okviru EU projekta Nature Returns „zbog različitih pritisaka i prijetnji te troškova održavanja povoljnog stanja očuvanosti prirode, potrebni su inovativni pristupi u upravljanju područjem i želi se pojačati suradnju s lokalnim zajednicama“. Područjem ekološke mreže može upravljati jedna ili više javnih ustanova, na području Sisačko-moslavačke županije je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode nadležna za cijelo područje ekološke mreže na koju se odnosi te Javna ustanova park prirode Lonjsko polje. Proglašen kao zaštićen park prirode (1990.). i prvi ornitološki rezervat u Hrvatskoj (1963.), budući je značajno stanište ptica i nizinsko poplavno područje s livadama, pašnjacima i šumama od interesa je i za EU. U svrhu zaštite sukladno Komunikaciji Komisije ravnatelj javne ustanove uz suglasnost Upravnog vijeća u kojem je i predstavnik privatnih vlasnika zemljišta, može sklapati poslove o stjecanju, otuđenju ili opterećenju nekretnina te planom upravljanja predvidjeti ograničenja prodaje zemljišta, imajući u vidu primjere dobre prakse.[1]
5. ZAKLJUČAK
U javnom interesu svjedoči se o položaju zaštićenih područja protekom roka za moratorij strancima iz Pristupnog ugovora, te o njihovom stavljanju pod posebnu pravnu zaštitu. Opće načelo slobodnog kretanja kapitala potiče prekogranična ulaganja i ima potvrdu u koncentracijama zemljišta velikih stranih korporacija i investicijskih fondova. Implicira se pitanje primjene Komunikacije Komisije o stjecanju poljoprivrednog zemljišta i o EU pravu s obzirom na brojne pojave špekulacija velikog kapitala sa zaštićenim zemljištima EU članica u razdobljima nakon proteka roka za moratorij na prodaju zemljišta strancima. Za Hrvatsku ta upozorenja vrijede od 1.srpnja 2023. jer je Odlukom Komisije, prijelazno razdoblje za stjecanje poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj produljeno do 30.6.2023., odnoseći se na poglavlje 3. Priloga V. Pristupnog ugovora (SL EU L 192/1). Od tada nema ograničenja i zabrane za stjecanje poljoprivrednih zemljišta i zaštićenih dijelova prirode za strance prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu te za područja zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, kako bi im osigurala isti tretman kao i hrvatskim državljanima te i slobodno kretanje kapitala. Od 1.srpnja 2023. u Hrvatskoj se za državnu zemlju mogu natjecati i stranci. Hrvatska može u smislu razloga opravdanim javnim interesom (javni poredak ili javna sigurnost) zadržati ograničenja s time da ne uvodi nova u usporedbi s onima iz 2008. Ograničenja se moraju opravdati osim gospodarskim i ekonomskim ciljevima, ciljevima poljoprivredne politike, prostornog planiranja, demografskog i socijalnog razvoja i sl. Ograničenja pravnog okvira o stjecanju prava vlasništva na zemljištu za strane pravne i fizičke osobe nisu potpuna zabrana jer pravni subjekti koji su u vlasništvu državljana država članica EU-a mogu kupovati zemljište. Samozaposleni poljoprivrednici iz EU-a mogu stjecati vlasništvo na zemljištu ako se žele poslovno nastaniti i boraviti u Hrvatskoj. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu iz 2013. uvedena je mogućnost stjecanja vlasničkih prava na poljoprivrednom zemljištu nasljeđivanjem. Iako se u pravilu privatno zemljište ne može spriječiti prodati, ukoliko leži na području koje je zakonom zaštićeno, moguće je zbog zaštite predvidjeti ograničenja prometa privatnog zemljišta. Javna ustanova koja temeljem zakona upravlja zaštićenim dijelom prirode ima mogućnost planom upravljanja predvidjeti mjere ograničenja i/ili zabrane uz adekvatno obrazloženje javnim interesom.
Zaštićeni dijelovi prirode su ujedno postali dio Nature 2000 ekološke mreže, a upravljanje je povjereno javnim ustanovama na način da svakim nacionalnim parkom i parkom prirode upravlja zasebna javna ustanova koju je osnovala Vlada Republike Hrvatske. Ostalim kategorijama zaštite upravljaju javne ustanove koje osniva ili su osnovane od strane predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave, osnivačka prava nad njima može prenijeti na jedinicu lokalne samouprave na čijem teritoriju je zaštićeno područje. Zaštita se ostvaruje uspostavom sustava upravljanja prirodom i zaštićenim dijelovima prirode, povezivanjem i usklađivanjem državnog sustava s međunarodnim sustavom zaštite prirode, te poticanjem znanstvenog i stručnog rada u svrhu očuvanja obilježja krajobraza i područja ekološke mreže (čl. 7. i 54. Zakona o zaštiti prirode). Upravljanje provodi javna ustanova planom upravljanja i moguće je iskoristiti učinkovita pravna rješenja s pomoću teleološkog tumačenja propisa, ne gramatičkog. Plan upravljanja određuje ciljeve upravljanja, aktivnosti za postizanje ciljeva upravljanja i pokazatelje učinkovitosti upravljanja. Pri tome se uzima u obzir i lobiranje kao djelatnost sveprisutna i legalna, lobiji imaju velik utjecaj na europsku trgovinsku politiku. Zakoni koji se donose za zaštitu okoliša mogu utjecati na profit, a iako utječu na donošenje zakonodavnih odluka i stajališta državnih dužnosnika savjeti stručnjaka nisu dugo bili izloženi procjeni javnosti. Vlada RH prepoznala je potrebu „ograničavanja nepriličnog utjecaja kao cilj za donošenje Zakona o lobiranju“, stoga se dužna pažnja pridaje procjeni lobirane osobe da pri donošenju odluka o upravljanju zaštićenim područjem može odbiti kontakte s lobistom (čl. 7. Zakona o lobiranju). Za očuvanje svih segmenata prirode ključna je međusektorska suradnja i razumijevanje da je očuvana priroda preduvjet za opstanak i napredak društva, u sažetku je Strategije za zaštitu prirode RH.
Literatura:
Bulletin Hrvatskog sabora, br. 4/2018
Consolidated version of the Treaty on the Functioning of the EU, Official Journal, C 326, 26.10. 2012.
JRC Technical Reports of European Commisssion : Agricultural land market regulations in the EU Member States (2017.)
IRMO, J.Puljiz i I.Biondić, (2024.) „Budućnost kohezijske politike EU – što nas čeka nakon 2027.godine?“
Komunikacija Komisije: Budućnost hrane i poljoprivrede COM (2017) 713 od 29.11. 2017.
Komunikacija Komisije o stjecanju poljoprivrednog zemljišta i pravu EU-a, 2017/C 350/05, od 18.10. 2017. CELEX_ 52017XC1018(01)
Komunikacija Komisije: Budućnost hrane i poljoprivrede COM (2017) 713 od 29.11. 2017.
Komunikacija Komisije o stjecanju poljoprivrednog zemljišta i pravu EU-a, 2017/C 350/05, od 18.10. 2017. CELEX_ 52017XC1018(01)
LAND RUSH „The Sellont of Europe’s Farmland“- The Green sin the Parliament
Lobiranje, K. Korpar, 2007.
Motion for a WP Resolution on the state of play of farmland concentration in the EU: how to facilitate the access to land for farmers
M. Hartvigsen, Land reform and fragmentation in Central and Eastern Europe after 1989 and its outcome in the formo f farm structures and land fragmentation (2013)
M.Klarić: „Treba li EU upravno-politički ili političko-upravni pristup?“, hrcak.srce.hr/file/381302
Odluka Komisije (EU) 2020/787 od 16.6. 2020. o produljenju prijelaznog razdoblja za stjecanje poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj, SL EU L 192/1
Odluka o donošenju programa financiranja ekološke mreže Natura 2000 (Narodne novine, br. 54/2022
Opinion of the European Economic and Social Committee of 21.1. 2015. on Land grabbing – a warning for Europe and a threat to family farming, OJ C 242/15, 23.07.2015.
Odluka o donošenju programa financiranja ekološke mreže Natura 2000 (Narodne novine br. 54/2022)
Rezolucija Parlamenta od 30.5. 2018. o budućnosti hrane i poljoprivrede (2018/2037 (INI)), SL EU C76/62 od 9.03. 2020.
Strategija i akcijski plan za zaštitu prirode RH za razdoblje 2017-20225 (Narodne novine, br. 72/2017)
The Acquistion of Agricultural Land in Lithuania by Foreigners – case study of Lithuania (2012)
Tesser, 2004:217, The Acquisition of Agricultural Land in Lithuania by Foreigners-case of study of Lithuania, 2012.
Uredba Vlade RH o ekološkoj mreži i nadležnosti javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže, NN, br. 80/2013, 15/2018, 14/2019, 80/2019, 127/2019 i 119/2023.
Uredba EU o obnovi prirode (COM/2022/304)
Uredba Vlade RH o osnivanju Javne ustanove „Park prirode Lonjsko polje“, Narodne novine, br. 36/1996)
Zakon o suradnji Hrvatskog sabora i Vlade RH u europskim poslovima (Narodne novine br. 81/2013)
Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20)
Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine br. 80/2013, 15/2018, 14/2019, 155/2023)
Zakon o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (Narodne novine, br. 57/2024)
Zakon o lobiranju (Narodne novine br. 36/2024)
Zakon o ustanovama (Narodne novine br. 127/2019)
Mrežni izvori:
Greece: Acquisition of agricultural land, https://www.elra.eu/contact-point-contribution/legal-restrictions-5
Maping trable Land and Permanent Agriculture Extent and Change in Southern Greece Using the EU, LUCAS Survey and a 35-Year Landsat Tine Series Analysis (2022), https://www.mdpi.com/journal/remotesensing
https://zastita-prirode-kckzz.hr/ekoloska.mreza
[1] Na znanstveno stručnom multidisciplinarnom skupu “Ruralna Hrvatska-izazovi očuvanja prostornih identiteta I unapređenja kvalitete života” (13.i14.10.2023.) HS Ecovast-a kojem je nazočila i autorica ovog rada u PC Osekovo, JU Park prirode Lonjsko polje, bilo je riječi o dopuštenim iznimkama koje plan upravljanja može sadržavati temeljem Pristupnog ugovora RH u EU. Predstavnica JU PP Lonjsko polje izjavila je, nisu te mogućnosti predvidjeli jer da se predmetne iznimke ne odnose na njih već na nacionalne parkove gdje gospodarska djelatnost nije dopuštena. Međutim, kada se u parkovima prirode RH obavlja gospodarska djelatnost, a mogućnosti prema Pristupnom ugovoru i EU aktu nisu iskorištene, u pitanje dolazi ravnopravan položaj hrvatskih parkova prirode u odnosu na one drugih EU članica.