Ocjena ustavnosti: Zakon o upravljanju državnom imovinom
Udruga gradova podnijela je Ustavnom sudu Prijedlog za pokretanje postupka utvrđivanja suglasnosti odredbe članka 49. stavak 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom s odredbama Ustava Republike Hrvatske.
Naime, člankom 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom propisano je da se neprocijenjena imovina, a njome se u smislu toga Zakona smatraju i stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava, prenose u vlasništvo države.
Navedenom je odredbom povrijeđeno Ustavom zajamčeno vlasničko pravo lokalnih jedinica na stanovima koji nisu procijenjeni u društveni kapital poduzeća što je evidentno protivno odredbama Ustava kojima se jamči pravo vlasništva. Osporavanim i očito neustavnim Zakonom lokalnim se jedinicama pravo vlasništva jednostrano oduzima bez mogućnosti ikakve, a kamoli primjerene pravne zaštite.
Lokalne jedinice ne samo da su već ranije stekle pravo vlasništva na stanovima sukladno posebnim propisima, već su se u potpunosti ponašale kao vlasnici navedenih stanova u skladu sa zakonima, zaključujući međuvlasničke ugovore s drugim suvlasnicima zgrade, sudjelujući kao suvlasnik zgrade u imenovanju upravitelja zgrade i plaćajući zajedničku pričuvu za održavanje zajedničkih dijelova stambene zgrade u kojoj se stanovi nalaze. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima navedene radnje isključivo su pravo, ali i obveza vlasnika čemu su lokalne jedinice u potpunosti udovoljavale.
Jedinice su ulagale znatna vlastita sredstva u poboljšanje funkcionalne sposobnosti stanova kako bi unaprijedile kvalitetu stanovanja u njima, vodile su sudske postupke protiv nositelja stanarskih prava koji su te stanove napustili, davale su stanove na korištenje, a kasnije, donošenjem Zakona o najmu stanova, u najam socijalno nezbrinutim osobama i nedostajućim kadrovima, izvršavajući na taj način svoju zakonsku obvezu skrbi o stambenom zbrinjavanju socijalno nezbrinutih osoba. Dodjelom stanova nedostajućim visokoobrazovanim kadrovima jedinice su pozitivno i konkretno utjecale na poticanje zapošljavanja u svojim sredinama.
Imajući puno pravo raspolaganja tim stanovima, uključujući i pravo prodaje kao najšireg i najvišeg prava koje proizlazi iz vlasništva, te ponašajući se na opisan način, jedinice lokalne samouprave su, uzimajući u obzir da vlasništvo obvezuje, izvršavale svoja vlasnička prava na tim stanovima pažnjom dobrog gospodara i time pridonosile općem dobru, kako je i propisano u članku 2. Ustava Republike Hrvatske.
Zakonodavac je donošenjem Zakona o upravljanju državnom imovinom zanemario sve prethodno navedene činjenice i agrumente od odlučnog značaja, te je „potezom pera“ izvršio novu nacionalizaciju imovine lokalne samouprave.
Vjerujemo da će Ustavni sud reagirati na ovu nepravdu te zaštititi vlasničko pravo lokalnih jedinica na jednak način kako je ono zaštićno i osigurano u europskim zemljama gdje je ovakvo postupanje prema lokalnoj samoupravi jednostavno – nezamislivo.