Održana konferencija „Budućnost tekstilnog otpada”

Predstavnici gradova, regulatora, reciklažne industrije, socijalne ekonomije, znanosti i kreativnog sektora otvorili su jedno od ključnih pitanja zelene tranzicije na lokalnoj razini i poslali zajedničku poruku: rješenje nije u kaznama, već u prevenciji, edukaciji i pametnijem dizajnu proizvoda.

Turk: Lokalna razina je „zadnja linija obrane”

Predsjednik Udruge gradova Željko Turk upozorio je da je tekstilna industrija s ekološkog aspekta jedan od najvećih svjetskih zagađivača, a lokalna razina „zadnja linija obrane” od onečišćenja tekstilnim otpadom. Ako gradovi i općine ne uspostave sustav usklađen s europskim smjernicama, upozorio je, taj će otpad završiti u okolišu i postati teret sadašnjim i budućim naraštajima.

Na europske direktive, dodao je, treba gledati kao na priliku za transformaciju lokalnog gospodarstva – tekstilni otpad je istodobno i sirovina, pa u gradovima može postati temelj za razvoj socijalnog poduzetništva, sortirnica i reciklažnih pogona. Hrvatska, naglasio je, posjeduje znanje, od tekstilnih inženjera do komunalnih društava, ali joj nedostaje infrastrukture. Najavio je da će Udruga gradova ustrajati na tome da Ministarstvo i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost prate gradove u investicijama, kako se teret tranzicije ne bi prebacio isključivo na lokalne proračune i građane.

Bagarić (MZOZT): Sustav je nacionalna obveza, ali se gradi na lokalnoj razini

U ime Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije sudionicima se obratila državna tajnica Anja Bagarić, koja je naglasila važnost koordinacije nacionalne i lokalne razine u uspostavi sustava odvojenog prikupljanja, sortiranja i recikliranja tekstila te pripremi za sustav proširene odgovornosti proizvođača koji Hrvatska treba operativno uspostaviti do 2028. godine.

Ujević: „Rješenja moraju početi dizajnom”

Voditeljica Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Zrinka Ujević podsjetila je da se u Europskoj uniji svake godine baci oko pet milijuna tona odjeće, odnosno otprilike dvanaest kilograma po osobi, što, kako je istaknula, nije samo gubitak materijalnih resursa nego i ozbiljno onečišćenje okoliša. Naglasila je da „rješenja moraju početi samim dizajnom”, jer proizvodi osmišljeni za reciklažu od početka kasnije se znatno lakše vraćaju u kružni sustav.

Pojasnila je i okvir koji slijedi: rok za transponiranje direktive u nacionalno zakonodavstvo istječe 17. lipnja 2027., a operativna uspostava sustava proširene odgovornosti proizvođača za tekstil i obuću očekuje se do travnja 2028. Hrvatska, dodala je, već ima Pravilnik o gospodarenju otpadnim tekstilom i otpadnom obućom iz 2015., a sa stopom odvojenog prikupljanja od oko 23 posto u 2023. nalazi se na razini europskog prosjeka, no novi EPR-sustav postavlja znatno ambicioznije zahtjeve, od odgovornosti proizvođača i eko-moduliranih naknada do uključivanja online prodavatelja i proširenog raspona proizvoda.

Polonijo: 200 jedinica lokalne samouprave bez razvijenog sustava — tri prepreke u glavama građana

Na panelu o sustavu, zakonodavstvu i podacima Sonja Polonijo iz Udruge gradova upozorila je da približno 200 jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj još uvijek nema razvijen sustav razvrstavanja tekstilnog otpada. Manjak znanja i osviještenosti, naglasila je, ključan je razlog zašto se sustav ne pomiče naprijed onom brzinom koju zahtijevaju europski okviri i upravo u tome leži najveći komunikacijski izazov lokalne samouprave.

Polonijo je izdvojila tri konkretne prepreke u komunikaciji novih pravila prema građanima:

• Nerazumijevanje novih pravila. Pravila treba formulirati krajnje jednostavno, kratko i jasno, građani ne čitaju dugačke i komplicirane upute, pa ih treba prevesti u poruke koje se mogu shvatiti u nekoliko sekundi.
• „Zona komfora”. Široko prisutan stav u javnosti glasi: moj otpad prestaje biti moj problem čim izađe iz mog stana, neka se njime bavi onaj tko je za to plaćen. Time se odgovornost prebacuje na komunalnu službu, a sudjelovanje građana u razvrstavanju ostaje na minimumu.
• Revolt cijenom javne usluge. Cijena komunalne usluge kod dijela građana izaziva otpor i učvršćuje uvjerenje da posao odvajanja i razvrstavanja treba obaviti netko drugi, a ne sami korisnici usluge.

Zaključak panela bio je nedvosmislen: rješenje nije u kaznama, već u sustavnoj prevenciji, jasnoj komunikaciji i promjeni navika. Gradovi i općine sami ne mogu nositi cijeli teret tranzicije, nego im je potrebna potpora s nacionalne i europske razine kao i partneri u znanosti, socijalnoj ekonomiji i kreativnom sektoru.

Švaljek: Sedam desetljeća Regeneracije — šljokice ničemu ne služe

Na panelu o infrastrukturi, prikupljanju i recikliranju direktor Regeneracije Anđelko Švaljek podsjetio je da tvrtka posluje već sedamdeset godina i da je u tom razdoblju razvila iznimno znanje o preradi tekstila. U odbačenoj odjeći, ispričao je, redovito nalaze najrazličitije predmete, od osobnih stvari do neočekivanih nalaza, što ilustrira koliko je tekstilni otpad doslovno presjek svakodnevice. Posebno je upozorio na šljokice, koje, kako je naglasio, „ničemu ne služe”, a u procesu prerade stvaraju ozbiljne smetnje i smanjuju vrijednost sekundarne sirovine. Time je otvorio i pitanje dizajna proizvoda kao polazne točke kružnog gospodarstva, odluke koje se donose u tvornicama tekstila određuju što će se uopće moći reciklirati godinama kasnije.

Od odbačenog filca do broša – radionica koja je okupila i studente

U sklopu programa održana je i praktična kreativna radionica „Konac i filc” u kojoj su sudionici izrađivali broševe od filca pod vodstvom prof. Koraljke Kovač s Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Radionica je okupila i studente, čime se konferencija povezala s generacijom koja će tranziciju morati nositi u praksi. Broševi izrađeni od odbačenog materijala konkretan su prikaz logike o kojoj su govorili Turk, Ujević i Švaljek, odbačeno može i mora postati novo, vrijedno i nosivo.

Tranzicija počinje prije kontejnera

Konferencija je potvrdila da budućnost tekstilnog otpada u Hrvatskoj ovisi o koordiniranom djelovanju lokalne samouprave, državnih tijela, reciklažne industrije, socijalne ekonomije, znanosti i kreativnog sektora. Bez sustavne edukacije, jačanja infrastrukture i promjene potrošačkih navika, nijedna pojedinačna mjera neće biti dovoljna. Rješenje, naglasili su sudionici, leži u prevenciji, u pametnijem dizajnu, manjoj potrošnji i drugačijem odnosu prema odjeći, a ne u kaznama nakon što je otpad već nastao.

fotke: HINA / Saša KOLJAN / sk