Okrugli stol Centra za mirovne studije na temu obrazovnih nejednakosti
Centar za mirovne studije održao je 2. ožujka okrugli stol pod nazivom “Kako do jednakog pristupa obrazovanju?”. Temu vrlo blisku radu Mreže Cjeloživotno učenje za sve pratili smo sa zanimanjem. Na temelju recentnih istraživanja razgovaralo se s istraživačima te predstavnicima sindikata, jedinica lokalne samouprave, obrazovnih institucija i nevladinih organizacija o preporukama i rješenjima gorućih problema koji generiraju nejednakosti.
Okrugli stol bio je posvećen raspravi o kratkoročnim i dugoročnim rješenjima problema koji generiraju regionalne nejednakosti, odnosno priječe jednak pristup obrazovanju djece u RH.
Temelj diskusije bili su nalazi recentnih istraživanja, iskustva JLRS (osnivača vrtića i osnovnih škola) te perspektiva sindikata i nadležnih obrazovnih institucija. Glavne teme rasprave bile su vezane uz goruće probleme financiranja te nedostatak kadrova, a bilo je riječi i o preporukama za ujednačavanje standarda te Nacionalnom planu razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine.
Govornici su bili:
- Ivana Ćosić (UNICEF), detektirani problemi i rješenja na temelju studije “Kako do vrtića za sve?”
- Alen Bjelica (Pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti, Grad Virovitica), iskustva i prijedlozi s razine JLS
- Iva Ivšić (Sindikat obrazovanja, medija i kulture), problemi, zaključci i preporuke istraživanje o uvjetima rada u RPOO
- Sanja Brajković (TEMCO – Tematska mreža Cjeloživotno obrazovanje dostupno svima), nalazi i preporuke istraživanja o obrazovnim nejednakostima u Hrvatskoj, razina RPOO i OŠOO
- Lana Jurman i Lovorka Bačić (Centar za mirovne studije), glavni nalazi i preporuke istraživanja o provedbi državnih pedagoških standarda i nejednakosti u obrazovanju
Ponovno je zaključeno da su vrlo često javne politike više usmjerene na procese, a manje na pravo djeteta te da se pri ostvarivanju cilja što veće obuhvaćenosti djece ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem ne smije izgubiti komponenta kvalitete. Kao značajan problem istaknuta je nemogućnost dobivanja ugovora na neodređeno, posebice među mlađim odgojiteljima, što doprinosi sezonalnosti i nesigurnosti zaposlenja. Dakako, spomenut je i problem neujednačenosti plaća odgojitelja, nedostatak odgojitelja na tržištu rada te potreba za rekonceptualizacijom i standardizacijom zanimanja pomoćnika u nastavi. S druge pak strane, osnivači značajan udio izvornih prihoda troše upravo na financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a vrlo često ni to im nije dovoljno za pokrivanje rastućih potreba.