Pajasen – lijepa napast

Pajasen ugrožava prirodna staništa, uključujući područja visoke vrijednosti očuvanja. Karakterizira ga izuzetno brzi rast, prilagodljivost na različite ekološke uvjete i visoka sposobnost razmnožavanja i širenja: jedno zrelo žensko stablo godišnje proizvede 325 000 krilatih plodova koji se vjetrom i vodom lako prenose na velike udaljenosti. Pajasen je uspješan pionir otvorenih staništa, a kada uspostavi populaciju raste u gustim sklopovima, te u potpunosti potiskuje zavičajne biljke i mijenja prirodna staništa.

Također, proizvodi razne spojeve herbicidnog djelovanja, od kojih je najpoznatiji alantoin, čija akumulacija u tlu sprječava rast zavičajnih biljaka te utječe na faunu tla.

Pajasen je često prisutan u gradovima i drugim antropogenim staništima, gdje može uzrokovati alergijske reakcije, respiratorne probleme, osip na koži i druge zdravstvene probleme kod ljudi. Ima razgranat i snažan korijenski sustav koji može oštetiti infrastrukturu, uključujući ceste, zgrade i kulturnu baštinu – raste i u povijesnim gradskim središtima gdje oštećuje kamene građevine. Također, zarasta poljoprivredne površine, posebno u mediteranskim kulturama poput maslinika, vinograda i voćnjaka.

Iako je pajasen vrsta koja se često koristila u hortikulturi, zbog svih negativnih utjecaja pajasena u urbanim i ruralnim sredinama i prirodi, pajasen kao ukrasnu biljku, potrebno je zamijeniti nekim drugim hortikularnim vrstama drveća koje nisu invazivne strane vrste.

Prilikom samog uklanjanja pajasena važno je naglasiti da postupak samo mehaničkog uklanjanja potiče vegetativan rast pajasena, i to iz korjenovog sustava koji se može pružati i do 30 metara dalje od same biljke. Najbolje rezultate daje kombinacija mehaničkog uklanjanja i ograničenog korištenja herbicida na bazi glifosata (za što je potrebno imati posebne dozvole). Da se smanji utjecaj herbicida na druge organizme, upotreba bi se trebala ograničiti na tanki herbicidni premaz na odsječenoj biljci. Važno je da se taj premaz napravi odmah nakon što je biljka posječena (unutar 5 minuta doslovce), jer u suprotnom pajasen stvara zaštitni sloj koji onemogući prodor herbicida. Najbolje vrijeme godine za provoditi ovu metodologiju je krajem vegetativne sezone, odnosno kada biljka hranjive tvari povlači u korijenov sustav, a obično je riječ o kasnijem jesenskom razdoblju (listopad-studeni). Osim reza i premaza, herbicid se u veća stabla može i injektirati, ukoliko imate odgovarajući alat/uređaj (tzv. injektor), ili se kora zarezuje te se herbicid u tankom sloju nanosi samo na taj usjek. Ovakva upotreba herbicida – vrlo male količine, ali primjena direktno na pajasen, daje najbolje rezultate uz najmanji utjecaj na okoliš. Samo vrlo male i mlade jedinke se mogu uklanjati ručnim čupanjem s korijenom. Da se spriječi daljnje širenje važno je i da se sav uklonjeni materijal adekvatno zbrine na lokaciji (uključujući i sjemenke) kako ne bi došlo do novog zakorijenjivanja. U obzir dolazi spaljivanje suhog biljnog materijala. Važno je naglasiti da će pajasen niknuti i sljedeće godine, ali ako se pravilno uklanja trebalo bi se raditi o oporavku između samo 10-30%, tako da je potrebno ponavljati uklanjanje gore navedenom metodom dok ga se ne riješi u potpunosti. Da se spriječi daljnje širenje važno je i da se sav uklonjeni materijal adekvatno zbrine (npr. spaljivanje suhog biljnog materijala).

Za uklanjanje pajasena na privatnom zemljištu može se angažirati ovlaštenu fizičku ili pravnu osobu, nositelja iskaznice za profesionalne korisnike pesticida, te vlasnik snosi troškove uklanjanja stabala i izdanaka. Više informacija na HAPIH.

Više o pajasenu možete pronaći na poveznici.