Rezultati anketnog istraživanja prakse hrvatskih gradova u području jednakosti
U sklopu projekta Gradovi za jednakost, provedeno je anketno istraživanje, a na temelju ankete sastavljen je izvještaj koji ilustrira postojeće stanje prakse hrvatskih gradova u području zaštite od diskriminacije.
U istraživanju koje se provodilo u razdoblju od 8. do 25. svibnja 2018. godine anketni upitnik ispunila su 53 grada. Istraživanje je jedna u nizu faza projekta Gradovi za jednakost. Projekt „Gradovi za jednakost – Bolja zaštita od diskriminacije na lokalnoj razini kroz upravljanje raznolikošću i jednakošću“ financira Europska unija kroz program „Prava, jednakost i građanstvo“, a provode ga Hrvatski pravni centar i Udruga gradova u Republici Hrvatskoj.
Svrha upitnika bila je istražiti, postojeće stanje prakse u području zaštite od diskriminacije, uzevši u obzir tri ključne uloge gradova, a glavne rezultate istraživanja donosimo u nastavku:
1. grad kao inicijator i provoditelj lokalnih politika
Najčešća osnova za identificiranje skupina kojima je potrebna zaštita od diskriminacije je invaliditet, potom imovno te zdravstveno stanje. Kada je riječ o skupinama na koje su usmjerene mjere zaštite od diskriminacije i promicanja jednakosti, u većini gradova to su u posljednjih godinu dana bila ponajviše djeca, osobe slabijeg imovnog stanja, mladi i osobe s invaliditetom. Pohvalno je da u više od polovine anketiranih gradova strategije, planovi ili programi grada uključuju mjere koje doprinose zaštiti od diskriminacije, izjednačavanju mogućnosti ili promicanju jednakosti skupina. Ipak, u najvećem broju gradova, mjere posvećene zaštiti od diskriminacije i promicanju jednakosti provode se u sklopu provedbe relevantnih nacionalnih strategija. U većini gradova postoji suradnja s organizacijama civilnog društva koja se najčešće provodi samo kroz preliminarne konzultacije prije planiranja mjera.
2. grad kao pružatelj javnih usluga
U području odgoja i obrazovanja, većina gradova usmjerava mjere prema djeci slabijeg imovnog statusa, djeci s teškoćama u razvoju, te osobama s invaliditetom. Najčešće mjere u području zapošljavanja odnose se na žene, trajno nezaposlene osobe, te osobe s invaliditetom. U području stanovanja i pristupa javnim uslugama najčešće su mjere za osobe i-ili obitelji slabijeg imovinskog statusa, za osobe s invaliditetom, te za samohrane roditelje. Mjere socijalne politike anketiranih gradova najčešće su usmjerene osobama i-ili obiteljima slabijeg imovinskog statusa, potom starijim osobama i umirovljenicima, osobama s invaliditetom, te samohranim roditeljima.
3. grad kao poslodavac
U ovoj kategoriji ističu se gradovi koji organiziraju treninge ili mentorstva za nove zaposlenike koji obuhvaćaju obrazovanje o odredbama etičkog kodeksa javnih službenika. Također, nekoliko gradova izvijestilo je da potiče zaštitu od diskriminacije i izjednačavanje mogućnosti uvođenjem posebnih odredbi u ugovore o subvencijama, bespovratnim sredstvima i-ili ugovorima o javnoj nabavi.
Cijeli izvještaj s konkretnim brojkama i primjerima gradova koji se ističu u pojedinim kategorijama možete pročitati ovdje.
Informacije koje smo dobili iznimno su nam važne jer omogućavaju uvid u to što gradovi smatraju svojim prioritetima u ovom području, te u načine na koje pristupaju tim pitanjima. Ovim putem još jednom zahvaljujemo svim gradovima koji su dali doprinos našem projektu popunjavanjem anketnog upitnika, a posebno svim službenicima koji su marljivo prikupljali tražene podatke.
Temeljem informacijama koje smo dobili, trenutno radimo na izradi primjera dobre prakse, o čemu ćemo Vas uskoro detaljnije izvijestiti!