Rimska vila u Pomeru
Obično gledamo u budućnost, brinemo, planiramo i nastojimo ispuniti sve obaveze koje su nam definirali zakonodavci, okolina, institucije. Stoga barem ponekad moramo pogledati i u prošlost iz koje možemo mnogo toga naučiti, o sebi, o gradovima, o svijetu.
POVIJEST
Pomer (antički Pomerium, sama riječ dolazi od post-moerium iza zidina), naselje jugoistočno od Pule, pripada Općini Medulin. Šire područje Pomera naseljeno je od prapovijesti (arheološki tragovi pronađeni su na Campanožu, Kaštijunu i Pomerskom školjiću). Istru koju izvori zovu Histria su obitavali željeznodobni Histri, gusarski i stočarski narod po jeziku sličan Venetima i Liburnima ( po Franciscu Villaru koji piše o Indoeuropljanima).
Istru su Rimljani osvojili 177. pr.Kr. s dramatičnom opsadom Nezakcija (današnje Vizače čiji ostaci još uvijek postoje) i samoubojstvom čuvenog kralja Epulona. od tada počinje spori proces romanizacije. S Augustom Istra ulazi u talijansku X.regiju Veneto et Histriau kojoj će biti do Dioklecijanove reforme, a teritorijalno sve do kraja 8.stoljeća kad Istru napuštaju Bizantinci.
Zanimljivo je da vila na Pomeru gleda na carsku vilu na poluotoku Vižula sa čijim su se vlasnicima, vlasnici naše vile sigurno družili i odlazili u goste morskim i kopnenim putem. Vjeruje se da je tu toj vili odmarao sin Kostantina Velikog, Krisp, već tada proglašen cezarom, koji je izgubio glavu jer je otac povjerovao ženi Fausti da je imala ne odveć primjereni odnos sa posinkom. S Vižule odveden je u Pulu gdje je pogubljen na zahtjev vlastitog oca. Kako je na Vižuli bila carka vila znači da su na Pomeru vlasnici bili isto pripadnici najviše klase, senatori ili carevi.
Iz antike na području Pomera nalaze se ostaci antičke ladanjske vile u marini na poluotoku Muntu, ostaci tijeskova na Sv. Andriji, antički lokalitet vile rustike na predjelu Biškupije u uvali Funtana koji je nastavio postojati kao ranokršćanski sakralni kompleks Sv. Ivan u 5. st. te srednjovjekovni benediktinski samostan koji se spominje 1115.g. Ranosrednjovjekovno naselje razvilo se na mjestu ili u blizini ladanjske vile. Pripadalo je pulskom području, pa se 1149. spominje među mjestima koja su s Pulom prisegnula na vjernost Veneciji. Opustošeno je u kugama 15.–16. st.
Pomer je ponovno naseljen useljenicima iz Bologne 1561.g, a zatim izbjeglicama pred Osmanlijama sa zadarskoga područja 1583.g. U okolici Pomera postojala su srednjovjekovna naselja Aran, Acan i Pajpan, koja su također opustjela i nisu ponovno naseljena. Ovo područje bilo je pod Mletačkom republikom do njenog kraja 1797.g. po invaziji generala Napoleona.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Arheološko istraživanje na lokalitetu rimske vile rustike u Pomeru događalo se u više faza te s različitim ekipama arheologa i stoga potrebno je prvo sumirati prijašnja istraživanja: na području priobalja kod rta Munat 1984. godine, prilikom izgradnje ACI marine «Pomer – Munat», locirani su i otkriveni arhitektonski građevinski ostaci dijela rimske maritimne vile s nekoliko prostorija, više temeljnih zidova uz more i ispod morske površine. Dio sačuvane arhitekture ukazivao je da se radi o dijelu malih termi s popratnim prostorijama. Od termi uzduž obale vodio je koridor s dvije locirane baze stupova, koji se mogao iščitati kao građevni ostatak peristila.
Konzervatori Ida Koncani Uhač i Joško Ferri ustanovili su radove na lokalitetu koji su se odvijali uz pomoć građevinske mehanizacije radi čega je Konzervatorski odjel u Puli obustavio daljnje radove. Od preostalih ostataka najvrjedniji je višebojni mozaik od pet kvadratnih metara.
Arheološka istraživanja započela su 2007. Istražena je površina od 525 metara kvadratnih i podvodna bankina rimskog kompleksa. Istraživanja ukazuju da je kompleks bio nastanjen od 1. do 4.stoljeća n.e. U lipnju 2022.godine provedeno je arheološko istraživanje gdje je u slojevima otkriven antički materijal (tesere mozaika od kamena i staklene paste, fragment mozaika, čavli, keramika).
Arheolozi Goran Skelac i Mario Zaccaria iskopali su dvije polukružne prostorije koje zovemo eksedre i koje su služile za ugodan boravak vlasnika vile i njegove obitelji i posjetioca. Isto kao i Vižula ova vila se prostire po dužini obale te je sigurno imala proizvodni dio i ladanjski s lučkim djelom za uvoz i iskrcaj proizvoda i ljudi.
Ne zna se zašto nema ostataka iz kasnijih razdoblja jer Kasiodor (rimski senator i savjetnik gotskog kralja Teodorika) hvali istarsko maslinovo ulje u 6.stoljeću što znači da je u tom periodu još uvijek vladao mir. Nakon napuštanja vile arhitektonski ostaci iste su poslužili lokalnom stanovništvu i izgradnji crkva i kuća pošto su antički ostaci besplatan građevinski materijal.
S obzirom da se na tom dijelu uvijek nešto gradi, sigurni smo da ćemo saznati koliko se vila prostorno rasprostire te saznati zašto je i kako napuštena. Ono što bi bilo korisno i odgovorno jest da ako se gradi, primjerice novi sadržaj poput kuće za odmor, da se pronađeni ostaci prezentiraju kao dio ponude u okućnici kuće.
Vjerujemo da bi to bio razlog koji zove turiste da odaberu baš tu kuću za svoj odmor na jugu Istre. Arheologija nije samo trošak koji vlasnika prisiljava da po zakonu plati istraživanje, ona može biti i dodatna vrijednost. Italiju turisti posjećuju baš radi njene povijesne baštine. Isto bi moglo vrijediti i za Hrvatsku.
Autor: mag.arheol. Mario Zaccaria
Slika 1. Mozaičke tesere od staklene paste raznih boja i kamena.
Slika 2. Slika dvije eksedre u tlocrtu.
Slika 3. Pogled sa rimske vile na Pomeru na Aci marinu i na poluotok Vižulu di je bila carska vila.
Slika 4. Pogled na dvije eksredre iz zraka.
Slika 5. Mozaik kojeg je pronašao Goran Skelac iz Geoarheo d.o.o.
Slika 6. Zlatni solidus sa prikazom cezara Krispa u čast očevoj pobjedi nad Gotima.
Slika 7. Pronađena amfora u unutrašnjosti eksedre (Krešimir Grbavac)