Suhozidna radionica Vela Ozida u Brseču i okrugli stol u Sloveniji
Udruga Brsečki česan već treću godinu zaredom organizira suhozidne radionice u Brseču i okolici Brseča uz financijsku pomoć Općine Mošćenička Draga i LAG Terra liburna. Radionica je nazvana po prapovijesnom suhozidnom svjetioniku zvanom Vela Ozida. Saznajte više u članku Maria Zaccarie, znalca i zaljubljenika u povijesnu baštinu Hrvatske.
Vela Ozida u obliku slova “Q” između Golovika i Brseča prezentirana je i obuhvaćena međugraničnom suradnjom Hrvatske i Slovenije, u sklopu projekta Kaštelir.
“Prvu smo godinu obnavljali put u brsečkom polju prema spomenutim Velim Ozidima. Drugu godinu na lokalitetu Smokvica gdje smo uredili i istoimenu lokvu. Ovog izdanja (12.-13.10.2024) odlučeno je da ćemo obnoviti podzide na imanju OPG Mala Ozida čiji su nositelji Marko Kukolja i Nina Hrelja koji trenutno žive i rade u Puli, ali kane s djecom preseliti u Brseč čim se rad na zemlji počne isplatiti te omogući im “održavanje” obitelji. To je velika stvar za Općinu Mošćenička Draga jer na prostoru od 44 kvadratnih kilometara sa samo 1300 stanovnika, pod prijetnjom depopulacije, četiri nova stanovnika su dobitak kojemu se većina malih općina može samo nadati.
OPG Mala Ozida ima 17.000 kvadrata podijeljenih na tri zasebna krajolika na suhozidnim terasama na kojima su masline, a plan im je posaditi začinsko bilje, naučiti proizvodnju meda (kadulje ima u obilju) i pokrenuti robinzonski smještaj. Na takvom smo živom poljoprivrednom imanju odlučili održati radionicu obnove postojećih suhozida koji služe kao zid puta ili kao podzid terase koja služi za poljoprivredu (čakavski: leha).
Uvijek, na početku, valja ukloniti biljke koje su u međuvremenu narasle na urušenju. Zemlju valja odvojiti od kamena u kante i kamenje prebrati u škalju (najmanje kamenje koje ide odmah iza zida – u fazama), srednje pa najveće. Najveće kamenje valja uzidati odmah kao
temelje jer ih je lakše kotrljati po zemlji nego dizati. Nadalje, idu oni srednje veličine sve dok ne ponestane kamena, a često ga ponestane na urušenijima jer ga je odnijela kiša uz pomoć sile teže dalje prema dnu kosine. Na kraju dođemo do paradoksalne situacije da u kraju punog kamena ne možemo pronaći više materijala za uzidavanje.
Kad smo završili u oba dana počastili smo se tradicionalnim obrokom, maneštrom od fažola s kobasicom koje je vrijedno Nina skuhala, a dan poslije robinzonskim roštiljem. Kraj dana smo proveli razgledavajući Markov i Ninin krajolik. Kao prilaz na svakoj lehi nazočne su stepenice od kamenih ploča učvršćenih u samo tkivo zida. Fotogenični detalj. Vidimo i to kako je izvorni graditelj iskoristio
živu stijenu u svoju koristi i na nju nadogradio blokove amorfnog kamenja od kojih je uspio napraviti ravno lice. Tko nauči raditi suhozide u hrvatskom primorju može bez problema izgraditi suhozide od kamenih pločica kao na jugu Istre. Na kraju ručka krenuli smo stazom prema moru gdje su nam Nina i Marko pokazali uvalu omeđenu vratolomnim klisurama kako je to tipično u Brseštini. U blizini je čak i mali speleološki dragulj zvan Mala Plava grota do koje valja ljeti zaroniti. Otežani pristup sa strane ceste garantira relativnu samoću na ovom djelu obale.
Nakon obavljene radionice i zasluženog odmora ostaju još samo lijepe želje da Nina i Marko uspiju u svom naumu jedne bolje privrede i života u ovom kamenitom podneblju.”
OKRUGLI STOL STANJE SUHOZIDNE GRADNJE U SLOVENIJI
Dana 26. listopada predstavnik udruge Brsečki česan bio je prisutan na okruglom stolu Prihodnost dediščine suhih zidov (Budućnost baštine suhozida) koji je organizirala udruga Partnerstvo kraške suhozidne gradnje u selu Matavun pored Škocjanske jame. Sastanku su nazočili Slovenci s tršćanskog krasa, Brkinov, Pivke, Vipave, Posočja i Gorenjske. Smjernice za diskusiju su bile funkcija suhozida i drugih suhozidnih elemenata, učinkovita zaštita te izazovi razvoja suhozidne baštine. Za mene iz Hrvatske (Liburnija) bilo je zanimljivo čuti identične probleme kolega koje imamo i mi.
Prisutni su primijetili da:
– mljevenje kamenja postojećih suhozida za dobivanje šodera (pijeska, mela);
– nemogućnost otvaranja malenih kamenoloma na licu mjesta za potrebe obnove postojećih suhozida jer to slovenska država (kao i naša) stavlja na isti nivo rudarenja te administracija onemogućava da lokalni suhozid bude obnovljen od materijala iz neposredne okoline.
– bilo je neobično čuti kako Slovenci smatraju da je njihova zemlja zapuštena (šipražje, graja) iako na prvi pogled sve u Sloveniji izgleda iskorišteno, privedeno u kulturu i ograđeno te sa stokom u odnosu na Hrvatsku;
– održavanje zemljišta i suhozida sprječava nastajanje požara. Ovo je za Hrvatsku priča koja se ponavlja svake godine, a aktualna u Sloveniji s obzirom na nedavni požar u slovenskom primorju; “Redovito kosimo i čistimo okolicu kuće, a požar nema šanse kada dođe do uređenog zemljišta. Identično se dogodilo 2017. godine kada je cijelo područje izgorjelo, a okolica naše kućice ostala je potpuno netaknuta”, govori nam Barbarić.“
– održavanje suhozida sprječava eroziju tla. Radi turistifikacije i gradnje apartmana dolazi do sječe šume i uništavanje suhozida. Kada nema više suhozida koji sprječavaju eroziju tla aktivira se klizište kao posljedica kiša te se novogradnja urušava.
– osim poljoprivredne, kao temeljne svrhe, moderno društvo zahtijeva da suhozid ima još više uloga pa se treba spominjati njegova okolišna značajka, bioraznolikost, društvena, baštinska, turistička i volonterska komponenta.