Zbrinjavanje glomaznog otpada problem je s kojim se susreće sve više gradova i općina
Zakon o gospodarenju otpadom predvidio je da su reciklažna dvorišta dužna bez naknade zaprimati glomazni otpad od korisnika usluge razvrstanih u kategoriju kućanstvo, dok glomazni otpad od korisnika usluge nekućanstvo (pravne osobe) nisu dužna zaprimati.
Pravne osobe takvu vrstu otpada mogu predavati uz plaćanje tvrtkama koje imaju sve potrebne dozvole.
Navedene tvrtke nisu dužne, iako imaju dozvolu, preuzeti po pozivu glomazni otpad od pravnih osoba. Problem se javlja u trenutku kada tvrtka nije zainteresirana za preuzimanje otpada od određene pravne osobe koja tada nema rješenje za zbrinjavanje te vrste otpada.
Prema Zakonu o gospodarenju otpadom nadzor nad pravnim osobama vezano uz postupanje s otpadom provodi inspekcija zaštite okoliša, a ne komunalno redarstvo, pa se postavlja pitanje kako će trenutačni broj inspektora moći kontrolirati pravilno postupanje s glomaznim otpadom svih pravnih osoba u RH.
U 2021. godini na razini RH sakupljeno je 129.086 t glomaznog otpada. Od ukupne količine glomaznog otpada 88,8 % je odloženo na odlagališta, 1,7 % privremeno uskladišteno dok je samo 9,5 % reciklirano. Taj podatak je zabrinjavajući pogotovo ako znamo da sastav glomaznog otpada u najvećoj mjeri čine reciklabilni materijali, te nam brojke ukazuju da se više od 70 % glomaznog otpada može reciklirati i koristiti u proizvodnom procesu.
Također, odlagališta otpada će se zatvoriti, a Centri za gospodarenje otpadom neće preuzimati tolike količine glomaznog otpada koje će postati problem jedinicama lokalne samouprave. Stoga je potrebno hitno povećati trenutne kapacitete za obradu/recikliranje glomaznog otpada u Republici Hrvatskoj kako se u trenutku zatvaranja odlagališta ne bi dogodilo da šume kao ilegalna odlagališta postanu rješenje tog problema.
Jedinice lokalne samouprave morat će osigurati predobradu glomaznog otpada kako bi se maksimalno izdvojile sve korisne reciklabilne frakcije glomaznog otpada i smanjila količina otpada na odlagalištima.
Moguća je i izgradnja mreža Centara za ponovnu uporabu u kojima bi se prikupljali razni predmeti direktno od posjednika (građana, pravnih osoba) i nakon provjere i manjih prepravaka vraćali na tržište kao rabljeni proizvodi. Ovakav vid poslovanja predstavlja aktivnost sprječavanja nastanka otpada, što je temelj hijerarhije postupanja s otpadom.
Država bi glomazni otpad trebala klasificirati kao posebnu kategoriju otpada i uključiti ga u sustav proširene odgovornosti proizvođača. Na taj način proizvođači te vrste otpada plaćali bi naknadu za stavljanje na tržište proizvoda od kojih nastaje otpad.
O problemima u gospodarenju glomaznim otpadom govorit će se još dugo vremena pogotovo nakon što se, kako je i napisano u članku, zatvore odlagališta otpada. Stoga, preporuka jedinicama lokalne samouprave je da se što hitnije krene u rješavanje ovog gorućeg problema kroz određene načine predobrade otpada kako bi se dobilo što više frakcija otpada koje će se predati na daljnju oporabu.
Zahvaljujemo autorici članka, gđi Dijani Mijač Dretar, voditeljici sustava kvalitete i zaštite okoliša u križevačkom Komunalnom poduzeću.