Inovativni načini prikupljanja tekstilnog otpada – primjer dobre prakse iz Crikvenice
Što učiniti s tekstilom? Iskustvo je pokazalo da postavljanje kontejnera za tekstilni otpad na javnu površinu ne rješava problem, jer se u njemu nađe “svašta nešto” što tamo ne bi trebalo završiti. Kako se Crikvenica nosi s time, zna naša stalna suradnica, Sonja Polonijo.
Zakon o gospodarenju otpadom (NN 84/21) propisao je gradovima i općinama obvezu odvajanja i odvojenog prikupljanja otpada kroz uspostavu sustava reciklažnih dvorišta i sakupljanje „od vrata do vrata“. Sukladno obvezama preuzetim prema EU, nastoji se uspostaviti sustav koji potiče popravljanje I ponovnu uporabu proizvoda, posebice za električnu i elektroničku opremu, tekstil, namještaj, ambalažu i građevne materijale i proizvode (kružno gospodarstvo).
Što učiniti s tekstilom? Iskustvo je pokazalo da postavljanje kontejnera za tekstilni otpad na javnu površinu ne rješava problem, jer se u njemu nađe svašta nešto što tamo ne bi trebalo završiti. Plus nije rijetka pojava da delinkventi zapale sadržaj kontejnera. Plus nije rijetko ni to da netko u kontejner provali, pa organizira modnu reviju isprobavanja odjeće po brojevima uz kontejner, što onda završi kao gomila mokrog smeća na cesti. Nije puno drugačije ni s odvozom “od vrata do vrata”, jer ekipa s kamiona fizički ne može iskontrolirati svaku vreću (a čak i da to uspije, pitanje je kako bi prekršajni suci presudili o krivici – zakon govori o primopredaji otpada, a u stvarnom životu nema primopredaje bez prisutnosti osobe koja nešto predaje i osobe koja to prima). Kako onda i što uopće učiniti?
Copy-Paste ZGO – Akcija prikupljanja otpada
Članak 115.
(1) Pravna i fizička osoba – obrtnik može, u suradnji s osobom koja posjeduje dozvolu za gospodarenje otpadom ili je upisana u Evidenciju kao sakupljač otpad ili kao oporabitelj bez dozvole ili kao trgovac koji je ovlašten preuzeti otpad u posjed, organizirati akciju prikupljanja određenog otpada u svrhu provedbe sportskog, edukativnog, ekološkog ili humanitarnog sadržaja.
Da li je klasična akcija prikupljanja otpada koja podliježe ovim pravilima ono što provede davatelj javne usluge? Pa ne baš! Osobito ako se osigura i evidencija prikupa od pojedinih korisnika javne usluge. I stvarna primopredaja otpada u kojoj neki konkretan čovjek predaje i neki drugi stvarni čovjek prima tekstil, vreće se na pultu otvaraju i kontroliraju, izdvaja se ono čemu tu nema mjesta. Najvažnije: reciklažeri ne dobivaju vreće smeća, nego konkretan i upotrebljiv materijal.
Eko – Murvica d.o.o., davatelj javne usluge za područje Grada Crikvenice i Vinodolske općine, organizirala je sakupljanje starog tekstila za korisnike javne usluge s područja Grada Crikvenice i Vinodolske općine na način da su korisnici javne usluge s područja dvije JLS mogli svoj otpadni tekstil donijeti dana 20.3. i 21.3.2024. od 10 do 19 sati u crikveničku Gradsku sportsku dvoranu.
Na Facebooku i webu tvrtke i Grada Crikvenice oglasila se akcija, objavilo se kamo tekstil ide i koja mu je namjena (socijalna zadruga Humana Nova, second hand shops, prerada u netkani tekstil ili industrijske krpe). Tvrtka je osigurala prostor, jednog “evidentičara količina po JLS-ima” i 2 manipulanta vrećama po smjeni… ostalo je povijest!
Veliki broj korisnika javne usluge vrlo je pažljivo spakirao ono što je izvadio iz svojih ormara, precizno čak do navođenja konfekcijskih brojeva na naljepnicama na vrećama tekstila. Jedan – manji dio – donio je i tekstil, i staklo i miješani komunalni otpad. Nije im uopće bilo neugodno! Bacili bi to oni tako i u kontejnere za tekstil na javnim površinama ili u reciklažnom dvorištu, bez obzira što bi tako zagadili kompletan odvojeno sakupljeni tekstilni otpad.
Popluni, jastuci i deke odvojenii su prilikom primopredaje kako bi bili ponuđeni azilima za napuštene životinje. Predmeti od kože i obuća odvojeni su jer ih Humana Nova ne može oporabiti. Upotrebljivog tekstila sakupljeno je u malome gradu i nevelikoj općini 8,5 tona u 2 dana, napunjen je veliki kontejner koji putuje dalje, prema novome životu ovako sakupljenih tekstilnih proizvoda. Organizatoru akcije (davatelju javne usluge) nešto troška, jedinicama lokalne samouprave nešto “poticajne naknade “ za platiti manje…
Što će se s ovako sakupljenim tekstilom dalje događati? Mjesto istovara je sortirnica varaždinske Čistoće. Ono što je nosivo i popravljivo, završit će u “Second Hand” trgovinama. Ono što nije moguće drugačije oporabiti, postat će netkani tekstil ili industrijske krpe. Ali neće završiti na odlagalištima! To se zove “napraviti krug”. Ili – kružno gospodarstvo…
Nije nevažno: dolazak 400-tinjak korisnika javne usluge iskoristili smo i za njihovu edukaciju o tome kako mogu legalno i nenaplatno zbrinuti razne vrste kućnog otpada (čovjek bi se iznenadio koliko ljudi i nakon 20 godina edukacije malo znaju o tehničkim detaljima tipa “što i kako”).
Odgovorili smo na jako puno pitanja, naši korisnici znaju da su napravili dobro i plemenito djelo sudjelovanjem u akciji… nadasve: i mi se jako dobro osjećamo, jer znamo da ovako činimo dobro.