Uzvišeni smisao brsečkog češnjaka

Brsečki česan. Kako je počelo?

Prije 6 godina počeo sam saditi brsečki češnjak koji je uvijek zračio renomeom kad god bih odlazio na more sa roditeljima kao dijete u Brseč, srednjevjekovni gradić u Općini Mošćenička Draga. Poslije sam saznao da je austro-ugarska aristokracija kupovala češnjak na Mrkatu (naziv još uvijek postojećeg secesijskog paviljona u Opatiji).
Oduvijek mi se činilo, kao nekome odraslom u centru Rijeke, da mi ne pašu svi ti nepozvani prolaznici ispod balkona našeg stana na Žabici, na žili kucavici, i kako želim otići negdje na osamu gdje mogu kontrolirati ulazak ljudi u svoj život.
Brsečki češnjak je s tom željom za prirodom povezan tako što kao luksuzna namirnica omogućuje zaradu na malim površinama Hrvatskog primorja gdje si skoro pa veleposjednik ako imaš 5.000 kvadrata oranice. Naravno, to je još daleko od društvene računice jer su neka mala mjesta poput Brseča, radi ekonomske računice države, izgubile poštu i područnu školu, no ako omogućimo ljudima poljoprivredu s profitom na zemlji možda uspijemo dobiti i ostale građanske usluge za mjesta gdje ima prometa, gdje se okupljaju ljudi, a da to nije radi rentijerstva, monokulture našeg vremena od kojeg nam se sastoji 20% BDP-a.
Slika 1. Izdanci češnjaka, njegov budući cvijet, prekinut u razvoju kako bi se snaga koncentrirala na glavicu. Jestivo i odlično sa jajima, u umacima i salatama te na bruschetti.

Institucionalna potpora

Kao članovi udruge Brsečki česan okupljamo entuzijaste, proizvođače češnjaka i lokapatriote koji žele na svom malom lokalnom području zaustaviti kolo propasti i promjeniti mu tok. Kao proizvođači smo jači kao pravna osoba nego svatko za sebe. Rikardo Staraj, načelnik Općine Mošćenička Draga, ravnatelj Dalibor Šoštarić iz Centra za poljoprivredu i ruralni razvoj PGŽ te Lag Terra liburna na čelu sa Anđelom Cvjetković, (gdje sam stasao kao tajnik udruge i bio upoznat sa gorućim pitanjima poljoprivrde u našim krajevima), odlučili su mi vjerovati te je sada brsečki češnjak istražen na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču gdje je naših 11 uzoraka sa područja brseštine posađeno i čije se ponašanje promatra. Kemijska analiza potvrdila je da je brsečki češnjak jedinstven, različit od istarskog, ljubitovačkog ili slavonskog.
Logika broja 8.
Dr.sc. Smiljana Goreta Bani sa Instituta održala je predavanja na tu temu u Brseču i Mošćeničkoj Dragi te sada ide u postupak prijave na Sortnu listu Ministarstva poljoprivrede RH. Isto je prepoznato i pokrenuto za brsečku broskvu po kojoj su u prošlosti brsečani pogrdno prozivani broskvarima, a sada će to biti razlog za ponos i poljoprivredni motiv. Brsečki česan i broskva ovdje nisu samo cilj, nego i sredstvo da zaustavimo depopulaciju i ponudimo prehrambeni suverenitet kao i da prodamo višak. Naime, Hrvatska pokriva samo 1/3 potreba za češnjakom, a ostalo uvozi. Isto vrijedi za čitavu EU. Još ako češnjak i broskvu ne budemo tretirali pesticidima i herbicidima već pronašli način kako da što manje saginjemo leđa (sadnja u humcima, trimanje korova sa električnim trimerom) onda će takav certificirani češnjak vrijediti još više. Već sada ga komotno možemo prodavati za 30 eura rinfuzo, a koliko tek možemo postići ako ga upletemo u tradicionalnu greštu (onda vrijedi i kao turistički suvenir i dekoracija) ili ga po Bio & Bio dućanima europskih glavnih gradova prodavati u režnjevima u teglici? Isto tako ne treba sametnuti s uma da češnjak daje i izdanak (pashi) kojeg ionako moramo ubrati kako ne bi otišao u cvijet i koji se može isto tako pojesti na salatu, u umaku, sa jajima ili staviti u teglicu u octu ili ulju, gdje kila pashi vrijedi 10 eura. I tu sad ulazi u igru broj 8 jer češnjak ima između 8 i 10 režnjeva u glavici po kojem se onda mogu predvidjeti kile, vijenci (grešta sa 50 glavica nema nužno 1 kg), površina potrebnog prostora za sadnju i – prihod.

Slika 2. Suhozidna terasa nakon brojnih kiša. Korov se vinuo u zrak i prekrio češnjak radi čega je valjalo sve ručno isčupati. Nije ama baš sve korov, bilo je tu trputca i melise od kojeg smo napravili sok, a od ostalog smo nahranili koze u štali.

Slika 3. Pošto ne tretiramo herbicidima i ručno iskorjenjujemo cijena je veća.

Zaštita zemljopisnog podrijetla.

Nakon ulaska na Sortnu listu RH udruga će odabrati način na koji garantirati kvalitetu imena i proizvoda od polja, stola i marketinga. Želimo ući u neku od europskih zaštita koje nam se nude, vjerovatno zemljopisnog podrijetla, gdje ćemo priznavati sadnju certificiranog sjemena iz Brseča za područje Istre, Kvarnera s otocima, slovenske i talijanske Istre. Na taj način želimo postići količinu, kontrolirati kvalitetu i omogućiti našim ljudima zaradu i život od njega. U zauzvrat zahtjevat ćemo i kontrolirati da se iz lijenosti češnjak ne šprica pesticidima ni herbicidima te davati preporuke kako da se izbjegnu bolesti vezane uz njega. Velik je to ponos i naše Primorske-goranske županije koja će također priznavati mogućnost uzgoja u Istri.

Slika 4. Korisno je svako malo iskopati glavicu da se vidi u kakvom je stanju.

Slika 5. Nagrada za one koji rade, a ne idu prečicama. Zdrav češnjak prije formiranja režnjeva.

Strpljenje i upornost.

Sve jake države iz prošlosti su bile jake dok je jak bio mali posjed. Veliki posjed se je uvijek kroz politiku htio dočepati malog posjeda kako bi povećao svoj udio. Moja formula za zaradu od češnjaka ne nudi instant uspjeh. Tko će odustati nakon prve godine nije trebao ni počinjati. Na pozitivnoj nuli si tek nakon tri godine, a nakon toga može se računati na neke veće količine. Poljoprivreda je spora privreda, ali s eksponencijalnim rastom. Radi kiša posadio sam 11 kila tek 1. ožujka ) može se početi saditi od studenog). On je već sada, 1. srpnja spreman za branje i po logici broja 8 imati ćemo 88 kila. Manji dio ide na prodaju (počašćeni smo što ćemo prodati češnjak za manifestaciju RetroGastro u obližnjoj Medveji gdje će gosti moći uživai u ribljoj marinadi isključivo od netretiranih sastojaka koje je odabrala Srđana Jevtić), dio ide za naše potrebe, a većina (50 kila) ide nazad u zemlju i računamo na 400 kila radi čega ćemo se morati bitno proširiti i obnavljati suhozidne terase Etnološkog parka “Anton Plašimuha”. Održivo imanje kroz primjer Etnoparka Anton Plašimuha!
Svaka godina sve većeg uroda češnjaka donosi sve veće izazove, morat ćemo povećati kapacitet skladištenja, radne snage i istovremeno ostavljati prethodno iscrpljenu zemlju češnjakom na odmor, sadeći kupusnjače i mahunarke koje vraćaju u tlo ono što je češnjak uzeo. Udruga će zajedno s Institutom za poljoprivredu ustanoviti Pravilnik o sadnji i prodaji te smjernice kojih će se pridržavati kako bi bilo što manje posla uz što veći prinos. Ne smijemo ponoviti greške udruge Istarski češnjak gdje bi proizvođali sve prodali, a nitko nije želio biti certificirani proizvođač sjemenja. Druga greška je negativna selekcija po kojoj se prodaju najbolje glavice, a sebi ostavljaju najgore dok treba sasvim obrnuto kako kaže dr.sc Smiljana Goreta Ban. 10. srpnja pozvani smo na studijsku posjetu u Institut u Poreču (članovi udruge i institucionalni dionici) kako bismo se konkretno upoznali s radom oko našeg češnjaka. Vjerujemo da činimo pravu stvar za mlade koji se žele okrenuti nazad zemlji i postati neovisni i otporni prioritetno rentijerstvo i osoba i prostora.

Povjerenje i poznavanje s kupcem.

Osobno sam mišljenja kako su tržnice kao “gradski trbusi” živopisno mjesto koje drži grad živim. Tko ne voli sve one boje koje vidimo na štandovima? Ali skupoća prodajnog mjesta, doprema materijala i postojanje interneta čini sve to neodrživim, a placa na Brajdi u Rijeci muku muči s ono malo iznajmljenih mjesta. Sada kad postoji internet kupac se može direktno od doma obratiti proizvođaču, a ja ohrabrujem kupce da nas dođu posjetiti, ne samo kako bi se uvjerili da imenom stojim iza svog proizvoda već i da osvjeste kako češnjak (i ostalo povrće) idu u paketu s obnovljenim suhozidnim terasama koje su nam ostavili naši djedovi prije nego su ih zamijenili za tvornicu i turizam. Zato pozivam ljude da nas posjete u Etnološkom parku nazvanog po izvornom graditelju Plašimuhi LINK Etnološki park Anton Plašimuha i da odsjednu na našim njivama s pogledom od kojeg se ostaje bez daha. Nema boljeg nego upoznati se s procesom nastanka hrane koju unosite u sebe. Tu onda nastaje poštovanje i znanje, a od toga i ljubav.

Autor: mag.arheol. Mario Zaccaria