„Funkcionira li politika?“
Mjerljivi pokazatelji u javnim politikama u hrvatskoj praksi – mjerimo li što radimo ili što smo trebali postići da riješimo problem? Javne politike nedvojbeno su mehanizam pomoću kojeg predstavnička tijela, na bilo kojoj razini javne vlasti, donose mjere, a izvršna tijela javne vlasti provode mjere za pitanja/probleme/potrebe od općeg interesa. Autorica dr. sc. Robertina Zdjelar ustupila nam je radi objave ovo zanimljivo znanstveno istraživanje. Autorici zahvaljujemo, a vas pozivamo da saznate odgovore.
Autorica je tijekom znanstvenih istraživanja na temu mjerenja spremnosti javnih politika za određeni društveni problem došla do spoznaje da sagledavanje spremnosti predloženih javnih politika, kako bi se njima riješili ili ublažili prepoznati društveni problemi, treba biti u fokusu kreatora javnih politika na početku njihovog nastanka. Mjerenje sustavne usmjerenosti određene javne politike na konkretan problem treba biti objektivizirano (što u određenoj mjeri i je jer se javne politike zasnivaju na analizi stanja i na SWOT analizi). Međutim, postavlja se pitanje je li prilikom planiranja i donošenja javnih politika u dovoljnoj mjeru uzeta u obzir dobra praksa (ako ona postoji) i koji su to mjerljivi rezultati koji praksi daju epitet „dobra“.
Sagledavanje spremnosti javnih politika za rješavanje konkretnog društvenog problema/potrebe može pobuditi svijest kreatora javnih politika o tome koliko su javne politike uspješne u rješavanju određenog pitanja ili problema.
Značajnu ulogu u procesu donošenja javnih politika imaju evaluatori, koji u ex-ante i ex-post evaluaciji ocjenjuju nekoliko ključnih parametara kod javnih politika, koji su, kada govorimo o hrvatskoj praksi, propisani Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (»Narodne novine« br. 123/17 i 151/22) (dalje u tekstu: Zakon).