Odbor za kružno gospodarstvo na studijskom putovanju u Amsterdamu
Svjetska banka i MINGOR inicirali su osnivanje savjetodavnog Odbora za kružno gospodarstvo s prvenstvenim ciljem sudjelovanja u izradi Akcijskog plana za rješavanje problema građevinskog otpada u Hrvatskoj.
U radu Odbora sudjeluju predstavnici državne uprave (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja; Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine; Ministarstvo poljoprivrede), HGK RH, akademske zajednice (Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb), lokalne samouprave (Udruga gradova i Hrvatska zajednica općina), županija, NGO (potrošači, udruge za zaštitu okoliša), gospodarstva (CEMEX, Preisgroup, Arhitekt). Predstavnica Udruge gradova je Sonja Polonijo, pa su preko nje prisutna i naša komunalna poduzeća. Odbor također raspravlja pitanja i probleme u vezi komunalnog otpada i predlagat će Ministarstvu moguće promjene i prilagodbe sustava.
Cilj studijskog putovanja u Amsterdam bio je vidjeti način na koji visokorazvijena Nizozemska rješava probleme komunalnog i građevinskog otpada, usporediti ga s našim stanjem i procijeniti ima li nešto što bismo mogli „prepisati“ od njih i primijeniti u Hrvatskoj.
Nizozemska je svoje napore na rješavanju problema otpada koncentrirala na 7% velikih gospodarskih subjekata koji stvaraju oko 70% građevinskog otpada. Sličan pristup u Amsterdamu imali su i s komunalnim otpadom, tako da za sada ne postoji organizirani sustav odvojenog sakupljanja otpada od vrata do vrata. Koriste polupodzemne kontejnere (ili klasične kontejnere, ovisno o raspoloživosti prostora) na javnoj površini, a veće zgrade imaju smetlarnike s kontejnerima. Papir tradicionalno sakupljaju dosljednije odvojeno. Miješani komunalni otpad šalje se u spalionice. Posebnim problemom smatraju to što će do 2024. sukladno EU direktivama trebati organizirati sustave odvojenog sakupljanja komunalnog otpada od vrata do vrata u velikim gradovima.
Posjetili smo spalionicu AEB kapaciteta 300.000 tona godišnje. Uz nju je izgrađena i automatska sortirnica otpada istog kapaciteta koja načelno vrši predsortiranje prije daljnjeg sortiranja i obrade. Iz miješanog otpada se vade metal, papir (izrazito loše kvalitete, kod nas ne bi imao plasmana), te 4 frakcije plastike (90% čistoće). Te materijale prodaju oporabiteljima. Trošak sortiranja naveli su kao 50 EUR po toni, ali može se primijetiti da su prilično ležerni u dijelu brige o ljudima. Ostatak se spaljuje na 1300 stupnjeva uz proizvodnju energije (električne i toplinske) koju prodaju po tržišnim cijenama. Pepeo skladište u hrpama na otvorenom prostoru i koriste ga kao materijal za cestogradnju. Uz pogon prolazi morski kanal, pa se otpad iz Velike Britanije dovozi i brodom. Nizozemska ima ukupno 12 spalionica, tako da raspolažu slobodnim kapacitetima na način da uvoze otpad iz drugih zemalja. Pogon je prije bio u vlasništvu grada Amsterdama, koji ga je kasnije privatizirao, tj. prodao kineskoj kompaniji.
Posjetili smo i tvrtku Umincorp koja dalje reciklira plastiku izdvojenu na sortirnici spalionice. Tamo se balirana plastika sječka, pere i razdvajaju frakcije po vrstama. Postižu 95% čistoće plastike, što je za neke primjene dovoljno. Njihov materijal miješa se sa čistom novom sirovinom do 40% i proizvodi se ambalaža koja ne smije služiti za gotovu hranu (za pakiranje voća i povrća u supermarketima se koristi).
Reciklažno dvorište u gradu Almere podjednako služi tome da stanovništvo donosi pojedine frakcije otpada (njih 40-ak), kao i edukaciji stanovnika zašto je potrebno odvajati otpad na izvoru. U sklopu reciklažnog dvorišta nalaze se i poslovni prostori koji su po vrlo povoljnim uvjetima dani startup poduzećima, npr. stolaru koji od otpadnog drveta proizvodi nove predmete, zlatarki koja od otpadnih metala (bakar, srebro, zlato) proizvodi nakit. Time su objedinjeni poslovi reciklažnog dvorišta i centra za ponovnu uporabu, te prostor u Almereu nosi naziv Upcycle Centrum Almere. Napominjem da se u dijelu pripreme za ponovnu uporabu ne radi o velikim brojevima, nego o edukaciji posjetitelja, a uvjeti su bitno drugačiji nego kod nas. Primjerice, zlatarka mehanički skida izolaciju s bakrenih kabela, topi bakar i proizvodi bakrene pločice bez ikakve potrebne dodatne dozvole za tu djelatnost. U sklopu centra nalazi se i prostor za posjetitelje iznutra uređen isključivo otpadnim materijalima.
Posebno zanimljiva bila je posjeta tvrtki „The Waste Transformers“ koja je osmislila i prodaje priručna bioplinska postrojenja modularnog kapaciteta od 300 kg do 3.000 kg dnevno. Ovdje se radi o tehnološkom rješenju koje bi za zbrinjavanje kuhinjskog otpada vjerojatno bilo odgovarajuće i za naše otoke, kao i druge dislocirane lokacije, a proizvodi električnu energiju i bioplin, te digestat (gnojivo).
Obilaskom turističkog dijela grada Amsterdama ustanovili smo da su problemi otpada od turizma jednaki svuda: ugostitelji koji u bilo koje doba dana iznose crne vreće s kuhinjskim otpadom i odlažu ih uz kontejnere, a tamo gdje nema klasičnih kontejnera (glavna turistička ulica) nisu neobične niti dnevne divlje deponije.
Može se zaključiti da je Nizozemska bogata i uspješna zemlja koja je infrastrukturno riješila puno svojih problema s otpadom. One koje još nije riješila (npr. dostupnost dovoljne količine otpadnih građevinskih materijala za novu gradnju ili sustav odvojenog odvoza komunalnog otpada od vrata do vrata u gradovima) pokušavaju riješiti uvođenjem promjena, ali i jakim marketingom svih aktivnosti na tome planu. Na primjer, zelenom i cirkularnom smatra se i gradnja pri kojoj se koriste novi materijali, kao drvena građa, ukoliko isporučitelj takve građe obeća da će za svako posječeno stablo posaditi i jedno novo stablo.
Do 2050. godine cilj Nizozemske je da postane 100% cirkularna zemlja, međutim značenje toga pojma i mjerenje uspješnosti još uvijek nije nedvosmisleno definirano.